Love actually » h.s.

Chapter 4.

Ellie's P.O.V.

"Ovako," nakašljala se moja mama kako bi privukla pažnju. "Ellie, Matt upoznajte moju prijateljicu Anne." Pokazala je na smeđokosu ženu, za koju sam i u početku pretpostavljala da je Anne.

"Njezinog muža Robina." Pokaže na prosijedog muškarca, u kasnim četrdesetima. "I ovo su Annina djeca Gemma i Harry," pokaže na plavu djevojku i kovrčavog dečka. "A ovo su moja djeca Ellie i Matt." I na kraju je predstavila nas dvoje.

Lijepo. Što je? Možda ljubomorna sto te je na kraju predstavila!? Vidi tko se javio, nije te bilo dugo. Uostalom, nisam ljubomorna. Kako se kaže, šećer dolazi na kraju.

Rukovala sam se i upozna sa svima njima, koliko sam se mogla upoznati sa njima.

Sjedimo na kauču u dnevnom boravku. Anne i mama pričaju o njihovim stvarima, u koje se ponekada upetljamo Gemma i ja. Shvatila sam da imam dosta zajedničkih stvari sa njom, što je dobro jer imamo stvarno puno tema za razgovor.

Sa druge strane kauča dopiru Mattov i Harryev glasovi. I njihove pomalo glupave, muške teme. Na koje ponekada Gemma i ja zakolutamo očima. Pa nas samo prostrljeljaju pogledom, i nastave sa pričom.

Tata i Robin, dva muškarca što bi drugo radili nego pričali o poslu i sportu. I zbijali njihove interne šale, koji samo oni razumiju.

*

"Večera je na stolu." Simpatično, i uljudno se nasmije mama pozivajući nas u blagovaonicu za stol. Ulaskom u blagovaonicu, u moje nosnice uđe miris svježe pripremljene hrane. Krem juha, koja ovoga puta nije bila iz vrećice, se dimila na stolu.

Na stolu je bilo osam tanjura. Koji su bili u dvije boje, i u skladu sa kuhinjom, naravno. Što drugo očekivati od osobe koja pazi na svaki detalj. Svijećnjak sa nekoliko svijeća, postavljen je sa svake strane stola.

"Poslužite se," kaže mama sjedajući za stol.

(..)

"I tako, završila ja u moru. U odjeći, sa svim svojim stvarima." Gemma dovrši svoju priču, na što se nasmijem. Ja sam nespretna osoba, i to priznajem. Ali za ovo stvarno moraš biti ekspert.

"Samo mi nije jasno," progovorim kada dođem do daha, "Kako si se uspjela poskliznuti na tu bananu?" Upitam ju, i opet se počnem smijati kada si u glavi predočim sliku kako Gemma pada u more zbog banane.

"Pitaj njega." Kaže oštro, pokazujući na Harrya koji je sjedio nasuprot nama i smijao se onome što je Gemma pričala.

"Nisam ja kriv što ti ne gledaš ispred sebe," progovori Harry kroz smijeh, "Da si joj vidjela facu kada je nagazila na tu koru banane." Napravi facu, koju je Gemma prije par godina napravila.

"O moj Bože," ljuto puhne Gem, i prekriži ruke preko prsa. Okrene glavu od nas, pokušavajući biti ozbiljna i ljuta. Ali iz ovoga kuta jasno vidim kako suspreže osmijeh u kutu usana.

"A nemoj se ljutiti," kažem i rukama ju obgrlim te ostavim mali poljubac na njezinom obrazu. "To se moglo svima dogoditi." Kažem, pokušavajući je razuvjeriti da me pogleda.

"Meni nije," blagovaonicu ispuni Harryev glasan smijeh, naslonim čelo na Gemmino rame pokušavajući se ne nasmijati Harryevom zaraznom smijehu. No baš mi i ne uspijeva.

"Našao vino." Pojavi se Matt na vratima kuhinje, držeći u ruci crnu butelju vina. Smjesti se na stolcu pored Harrya. "Što se vama dogodilo?" Upita, gledajući u Harryeva i moja crvena obraza. Te u Gemminu nadurenu facu.

Nakašljem se, i vratim u prvobitni položaj. "Ništa što je za tvoje uši." Kažem zezajući ga, na što on preokrene očima.

"Sigurno nije ništa zabavno." Kaže nezainteresirano, zubima zagrizem usnicu sprečavajući bilo kakav zvuk da izađe iz mojih usana. Vidim da je Harry krenuo nešto komentirati, no ne uspije već ga trknem u nogu.

Proizvede bolni zvuk, i primi se za nogu. Pa uopće ga nisam toliko jako udarila. "Što ti izvodiš?" Upita ga Gemma, gleda u njega nezainteresirano sa podignutom obrvom.

"Zapravo, ne zanima me." Odmahne glavom, prekidajući Harrya da bilo što kaže. "Što ovi rade?" Pokažem glavom prema dnevnom boravku, s time odlučim promijeniti temu. Jer se napetost jasnom mogla osjetiti.

"Ma ništa, njihove uobičajene spike." Slegne ramenima, i otvori vino. No moj brat ne bi bio kreten da ne bi prvo nasuo njima u čaše, i ostavi na stolu uz poruku, "Sipajte si same."

"Kako lijepo od tebe." Kažem sarkastično i pravim se oduševljeno, što izazove kikot sa Gemmine strane. Uzmem bocu i prinesem Gemminoj čaši, te naspem do pola čim mi ona dadne znak da ne želi više. Naspem sebi do pola, i odmah dodam cole jer ne volim čisto vino.

(..)

"Djeco," na vratima se pojavi nasmiješena Anne, prekidajući našu priču. "Već je kasno trebali bi krenuti. Sutra je radni dan, moramo se rano dignuti, ma znate već." Rekla je nasmiješeno Anne, koliko sam je mogla upoznati, cijelo vrijeme je vedra i nasmiješena.

Digli smo se sa stolica i pratili Anne prema izlaznim vratima. Gdje su se Anne i mama već našle u zagrljaju i pozdravljale. I onda je Gemma učinila nešto što nisam očekivala. Zagrlila me je.

"Dala sam ti svoj broj pa mi se javi kada budeš imala vremena." Rekla je veselo Gemma prije nego me je zagrlila i poljubila u obraz. Po energiji su ona i Anne jako slične, to se jasno da primijetiti.

"Da, naravno, voljela bih te još vidjeti." rekla sam, kada smo se Gemma i ja odvajale iz zagrljaja. Naravno, pozdravila sam se sa Annom, Robinom i Harryem.

**

"I sada, tko će ovo čistiti?" Pitao je tata kada su gosti otišli. Matt se nakašlje, "Ja sigurno ne. Zato laku noć." Brzo kaže, i projurio je pored mene prema sobi. E neće se izvući iz ovoga.

"Ako on neće, onda neću ni ja." Usprotivila sam se. On nije čistio prije nego što su gosti došli, neće ni poslije. A ja moram. To stvarno nije fer. Zato sam se, brzim koracima, zaputila prema svojoj sobi.

"E nećete se izvući iz ovoga. Ellie, Matt vraćajte se smjesta dole." Rekla je mama iz blagovaonice. Blago rečeno, šizi. "Matthew, Ellie. Dolazite dole." Povikala je. O ne, čim Matta zove punim imenom, to nije dobro.

"Ali mama.." Matt se javio iz sobe, ali nije uspio dovršiti rečenicu kada ga je mama prekinula -"Nema ali, vraćajte se smjesta." Strogim glasom kaže, stojim na vrhu stepenica i čekam kada će, i ako će, uopće izaći iz sobe.

"Michelle, pusti ih da idu spavati. Ipak su to djeca, oni bi ti napravili veći nered nego što je već. Mi ćemo to počistiti sada ili sutra, svejedno mi je." Hvala tata. Spasio si nas od čišćenja. Mrzim to, kada čistimo moramo paziti na svaki detalj. Da je sve čisto, moja mama je "alergična" kada nešto nije na svome mjestu ili nije počišćeno.

Michelle je inače majka koja misli da se djeca trebaju naučiti čistiti, kuhati i prati suđe, da postanu samostalna.

Pošto me je tata spasio od čišćenja krenula sam u sobu od Matta, da mu malo smetam. Pa zato i služe sestre. Ako on meni može smetati većinu vremena, mogu i ja ovo malo dok mi se ne krene spavati.

*Oprostite što ste dugo čekali na ovaj nastavak (ako itko čita ovu priču) i oprostite ako negdje ima grešaka, pisala sam preko mobitela.*