Love actually » h.s.

Chapter 52.

Ellie's P.O.V.

Osjećam kako sunčeve zrake obasjavaju moje lice, okrenem se na drugu stranu i potražim čvrsta prsa čupava dečka. No, kada se okrenem na drugu polovicu jedino se susretnem sa hladnim i praznim plahtama. Polako otvorim oči, i pogledam po sobi ne bi li našla vlasnika čupavih lokni.

Obavim higijenu, i obučem sivu trenerku, i običnu majicu kratkih rukava. Spuštajući se prema dole vežem kosu u rep, kada siđem dole u kuhinju, zateknem Harry'a okrenut leđima prema od mene. Pjevuši neku pjesmu, i lagano maše kukovima. Nasmijem se na ovaj prizor. Pogleda preko ramena, a njegove oči se zaključaju na mojim očima.

"Koliko dugo stojiš tu?" Upita me, ali sada potpuno okrenut prema meni. Ispod pregače ima široku trenerku, a gore ima običnu bijelu majicu. A njegova gusta kosa je zavezana u punđu.

"Dovoljno dugo da vidim tvoje plesne pokrete." Kažem nasmiješeno, polako koračajući prema njemu, dok me on promatra ozbiljnim pogledom i rumenim obrazima.

"A što to fali mojim plesnim pokretima?" Upitao me je, praveći se da je tužan. Dođem do njega, i omotam ruke oko njegovoga struka.

"Ništa, samo su malo smiješni." Kažem, i popnem se na prste, ostavljajući topli poljubac na njegovim usnama. "Što radiš za doručak? Lijepo mirise." Kažem, kada osjetim jako lijepi miris nečega sto Harry kuha.

"Oh, skoro zaboravio." Trgne se, i isključi štednjak. "Kajganu i krosane od čokolade." Odgovori na moje pitanje, stavi na stol kajganu, gdje je već bio uredno postavljen stol.

Harry sjedne, a ja krenem sjesti pored njega, no on me povuče u svoje krilo. "A krosane si isto ti napravio?" Upitam ga , gledajući u lisnate krosane, koji su savršeno napravljeni.

"Ne mogu ja sve." Kaže u obrani, "Kupio sam ih u pekari preko puta, ali to ne mora nitko znati." Kaže, stavljajući pramen moje kose koja nije u repu, iza uha.

"Ti si prije radio u pekari, mislila sam da znaš raditi krosane." Kažem, podsjećajući ga, ako je u ikojem slučaju zaboravio, da je radio kod Barbare u pekari.

"To je bilo prije šest godina, ali lako je to. Samo zamijesiš tijesto, napuniš kroasan i staviš peći." Jednostavno kaže, kao da je to tako jednostavno kako on misli.

"Da je to tako lako, i ja bi znala raditi krosane." Kažem, prisjećajući se svoga 'talenta' u kuhinji. Kada sam se odlučila preći krosane i napravila sam ih, no oni su izgledali kao krafne. Stavila sam ih u pećnicu i zaboravila na njih, tako da je sve smrdjelo danima po izgorjelom.

"Vidi stvarno, ti si još uvijek loša u kuhinji. Kako ćeš se udati? Moraš prvo naučiti kuhati da te ja oženim." Prisjeti se moji sposobnosti u kuhinji, koje zapravo nisu tako loše jer ja znam ponešto kuhati.

"A što ako ja nikada ne naučim kuhati, nas dvoje se nikada nećemo vjenčati, ili?" Odlučim igrati njegovu igru, "Uostalom, ja znam kuhati. Ponešto." Opravdam se, sa mnom ne bi ostali gladni, znam osnovno kuhati.

"Nisi fer!" Usklikne, "Ja tebi dajem motivaciju, a ti ju uništavaš." Povrijeđeno kaže, barem se pravi da je povrijeđen. Dobar je u glumi.

"Ne uništavam ju ja, samo iznosim još jednu mogućnost." Kažem, u dva tanjura Harry'u i sebi stavim kajgane.

"Znači li to da ćeš se udati za mene?" Upita kada proguta ono što je imao u ustima. "Već sam ti prije više od pola godine rekla da." Kažem gledajući u njegove zelene oči, koje se počinju miješati sa plavom bojom.

"Tada sam te pit-" Počne no ja ga u tome prekinem, "Pitao si me hoću li te učiniti najsretnijim čovjekom na svijetu i udati se za tebe." Kažem prisjećajući se njegovog pitanja, kojeg se kristalno jasno sjećam.