Love actually » h.s.

Chapter 25.

Ellie's P.O.V.

"Sekunda." Rekao je Harry kroz poljubac i ustao se, s time je povukao za sobom i mene. Pribio me uz zid tik do vrata njegovog stana, ne prekidajući poljubac.

Trznula sam se kada su se njegove usne našle na mome vratu, a on me samo više pribio uza sebe. Tijelom su me prošli trnci, skroz novi osjećaj. Ali vrlo ugodan, sviđa mi se.

"Harry." Rekla sam tiho, shvaćajući da, praktički jedemo jedno drugo ovdje na hodniku. Mada sumnjam da će nas netko ugledati, pošto je jako rano ujutro i normalni ljudi spavaju.

"Hm," promumljao je Harry u moj vrat. "Naježila si se." Malo se odmakao, čisto da mi vidi lice. "I zacrvenila." Na licu mu se mogao vidjeti njegov poznati osmijeh na jednu stranu. Koji zasigurno obara sve žene sa nogu.

"Nisam, učinilo ti se." Usprotivila sam se, "I hoćemo li mi ikada ući unutra, ili ćemo sunce dočekati ovdje." Pitala sam ga, još uvijek zarobljena između njegovih ruku. Koje se nalaze sa svake strane moje glave.

"Dali si sigurna da mi se učinilo?" pitao je odmičući se od mene, pa sam osjetila hladni, jutarnji zrak na svojoj koži. Otključao je vrata stana puštajući mene prvu.

"Jesam." Kratko odgovaram i ulazim u stan, a odmah nakon mene i Harry te pali svijetlo u hodniku.

Prostrani hodnik vodi do vrlo lijepog i začuđujuće vrlo urednog dnevnog boravka. Sjedam na kauč i izuvam štikle, napokon. Mada mi je Harry rekao da se ne izuvam.

..jutro..

Promeškoljila sam se na sunčeve zrake i polako otvaram oči. Par puta trepćem zbog svijetlosti, a i glava mi užasno pulsira. Trzam se kada se ne budim u svojoj sobi, i u svome krevetu.

Od ustajanja me sprečava ruka, koja me je zagrlila oko struka. Širom otvaram oči kada mi u glavu dođe slika mene i nekog nepoznatog muškarca. Nisam valjda? Ma ne, nisam.

Vrisak izlazi iz mojih usta, nenadano, što zadaje još veću bol mojoj glavi. Zbog mumljanja sa druge strane, mogu zaključiti da i njemu smeta.

Bojim se pogledati na drugu polovicu, bojim se što tamo mogu zateći. Vučem plahtu prema gore, pošto sam samo u muškoj majici, i donjem rublju.

"Kojeg vraga se dereš? Glava mi pulsira." Mumlja, meni vrlo poznati promukli, duboki glas. Harry'ev. Ček, što ja radim kod njega? Ali onda mi u glavu ulaze slike od sinoć. Klub, hodnik, poljubac.

...

Ulazim u Harry'evu kuhinju, još uvijek u njegovoj majici koja mi dolazi do pola bedara. Doduše, na meni izgleda kao jako velika haljina. Harry u crnim boksericama stoji naslonjen na radnu površinu, čekajući da mu kava bude gotova. Njegovo isklesano, istetovirano tijelo okrenuto leđima prema meni, pa nije vidio da sam ušla.

"Može i meni jedna?" upitam naslanjajući se na frižider, nedaleko od Harry'ja. Trznuo se i okrenuo prema meni, skenirajući me od glave do pete. Na što mi je postalo neugodno.

"Naravno," promumljao je umornim glasom. "I oprosti što sam onako reagirao jutros." Dovršio je češkajući potiljak, nervozan je.

"Ne, oprosti ti što sam dreknula jutros." Rekla sam i nasmijala se, iako uopće nije bilo smiješno. Apsolutno ništa. "Dali znaš gdje moja haljina? Od jučer?"

"U perilici rublja. Nešto smo prolili po njoj." Rekao je Harry smijući se, onako slatko i nevino. On zna nekada biti sladak i neodoljiv, a opet nekada vrlo zgodan i atraktivan.

"Hvala." Rekla sam kada mi je dao kavu, rijetko kada pijem kavu. A sada mi treba da me razbudi.

"Uostalom dobro ti stoji moja majica." Rekao je i otpio gutljaj njegove kave. "Možda čak bolje nego meni." I opet me je skenirao.

"Neću valjda u tvojoj majici ići kući?!" rekla sam i nasmijala se, i izmamila osmjeh na Harry'evom licu.

"Ne ludo," mahnuo je glavom, "Dati ću ti neku Gemminu odjeću." Rekao je i otpio gutljaj kave.

Harry's P.O.V.

"Ne ludo," mahnuo sam glavom, "Dati ću ti neku Gemminu odjeću." Rekao sam i otpio gutljaj kave. Promatrao sam Ellie kako oprezno pije kavu, pošto je bila vrlo vruća.

Tako je slatka kada je tek probuđena. Kosa u visokoj, neurednoj punđi. Bez šminke, u mojoj majici. Jednostavno zrači ljepotom, stalno.

"Što tako buljiš u mene?" prokomentirala je rumena Ellie, kada je vidjela da ne odvajam pogled od nje. Vrlo lako se zarumeni, to je tako slatko.

"Ništa, onako." Rekao sam, "Lijepa si, zato." Rekao sam i otpio zadnji gutljaj moje jutarnje kave. Koja mi je stvarno godila.

*Evo nastavka, koji je doduše kratak. Nisam imala baš i inspiracije. Sutra ćete dobiti PUNO duži nastavak, imate moje obećanje. I na kraju ostavite vote/komentar, puno bi mi značilo.*