Love actually » h.s.

Chapter 70.

"You drive me crazy."

Thomas' P.O.V.

"To ja isto tebe trebam pitati." Kažem, i ustanem se iz kauča na kojem sam sjedio. Udaljen sam svega par koraka od zelenookog muškaraca. Tu smo negdje iste visine.

"Ja sam prvi pitao, tko si ti? I ti si u mojem stanu." Kaže ljutito, gledajući me od glave do pete. Zaustavljajući oči na mojem licu, zapravo na pirsinzima.

"Znači ti si Helen'in dečko?" Upitam ga, zanemarujući njegovo pitanje, ne trebam se ja nikome pravdati. Pogledam ga malo bolje, i shvatim da je on to, pošto su njihove slike svugdje po zidovima.

"Zaručnik," ispravi me, na što ja preokrenem očima. Zaručnik ili dečko, potpuno je isto dok ne nosi njegovo prezime. "I kako znaš Ellie?" Ponovno mi postavi pitanje, već mi ide na živce sa tim pitanjem.

"Znam ju od malena." Kažem i potom slegnem ramenima, iako znam da ovo nije odgovor na njegovo pitanje. Ponavljam, ne pravdam se nikome, pa neću ni ovom tu ispred sebe.

"Očigledno, kada znaš njezino srednje ime." Kaže, i preokrene očima. "Uostalom, da je tako dobro znaš, kao što tvrdiš. Znao bi da mrzi kada ju netko zove Helen." Kaže čupavi, kojem još ne znam ime.

"Nikada ju neću moći zvati Ellie," kažem, "Mitchell i Luke su tako pogriješili sa tim imenom." Preokrenem očima, prisjećajući se tog dvojca. Zbog kojih sam ja tu. "Nikada za mene neće biti Ellie." To više promumljam za sebe.

Harry's P.O.V.

"Harry?" U mojem daljnjem ispitivanju me prekine Ellie'n ulazak u dnevni boravak. "Upoznali ste se?" Upita me, i omota njezine ruke oko mojega struka, i popne se na prste i otisne poljubac na mojem obrazu.

"Ne," Odmahnem glavom, "On mi ne želi odgovoriti na nikoje moje postavljeno pitanje." Kažem, pokazujući na istetoviranog dečka ispred nas, koji na svaku moju rečenicu prevrće očima.

"Ne trebam se ja nikome pravdati, posebno ne tebi." Hladno kaže.

"Thomas," upozoravajućim tonom ga upozori Ellie, "On je, ovo će zvučati čudno za čuti, on je moj brat." Kaže Ellie, gledajući malo u Thomas'a, pa malo u mene.

"Brat?" Iznenađeno i zbunjeno upitam, a Ellie potvrdno klimne glavom. "Kako? Što nije Matt tvoj jedini brat? Odakle sada on?" Zbunjen sam, odakle se sada Thomas pojavio?

"Ja imam svoje ime, čupavi." Oštro kaže Thomas, upućujući mi ubojiti pogled, koji me natjera da preokrenem očima. Pun je sebe, već mi se ne sviđa.

"Dobro sijedi," kažem podrugljivo, k vragu tko se još ide farbati u bijelo, i to muškarac?

"Dečki ponašate se kao djeca." Uzdahne Ellie i preokrene očima, "Pa moji dragi roditelji su krivi za sve." Ljuto kaže, i smjesti se na kauču.

"Zašto?" Upitam ju.

"Postao sam loše dijete, moglo bi se reći huligan, i to se njima nije sviđalo. Pa su me poslali prije 11 godina da živim tu." Umjesto Ellie, odgovori Thomas.

Ellie's P.O.V.

Duboko sam razočarana u svoje roditelje. I jedva čekam kada ću se naći sa njima i Matt'om u četiri oka, da im očitam bukvicu. Iako mi je Thomas rekao da nikome ne govorim o svemu ovome, trebao bi znati da ga neću poslušati.