Love actually » h.s.

Chapter 71.

"Those smiles when they say I do to each other."

Ellie's P.O.V.

"Ellie!" Dozove me Harry i prstima pucne ispred mojeg lica, s time me prekidajući u mojem razmišljanju. "Zamislila si se, da li je sve u redu?" Nježno stisne moje bedro, na brzinu me pogleda i vrati pogled na cestu.

"Da, sve je u najboljem redu." Kažem, i nasmijem se, te stavim svoju ruku preko njegove i nježno ju stisnem.

"Sigurno?" Upita me, dok stane na crveno prebaci pogled na mene. Klimnem glavom, i dadnem mu najuvjerljiviji osmijeh. "Sto posto." Kažem iskreno.

"Dobro ako ti tako kažeš." Kaže i namigne mi, što me natjera da se nasmijem na njegovu gestu.

"Harry," odjednom se sjetim jako bitne stvari, Harry pogleda prema meni dajući mi zbunjeni pogled. "Prstenje. Nemamo prstenje." Panično kažem, a Harry samo odmahne glavom sa osmijehom.

"Ne paničari, tvoj budući suprug misli na sve." Kaže Harry i iz džepa izvadi crvenu kutijicu i dadne mi ju. Polako ju otvorim i ugledam dva vjenčana prstena.

Jedan manji, vjerojatno moj, je obložen malim dijamantima. A drugi veći, vjerojatno Harry'ev, je običan srebrni prsten bez ikakvog ukrasa.

"Pogledaj iznutra." Kaže, i iz kutijice izvadim obadva prstene i pogledam iznutra. Lijepim pisanim slovima je ugravirano, H + E = Styles.

"Vrlo kreativno Styles," Nasmijem se, "Ali kada si kupio prstenje?" Upitam ga zbunjeno, i kako to da ja nisam primijetila bilo što što on smjera.

"Prije nekoliko dana," kaže nasmiješeno, "Stigli smo." Kaže i parkira auto pored Louis'ovog auta. Tako im odvrati pažnju od ljubljenja i grljenja.

"Ne mogu vjerovati, vi se stvarno vjenčajete." Usklikne Louis, kada izađemo iza auta. "Pa da." Harry klimne glavom potvrdno i uhvati mene za ruku, ispreplećujući naše prste.

"Imate li prstenje?" Upita El, prebacujući se sa jedne noge na drugu. Sigurna sam da ju štikle žuljaju. Kako i ne bi kada idu u špicu, a na vlastitom iskustvo znam da nije najljepši osjećaj.

"Tu je," kažem i predam prstenje Louis'u. Kum, prema običaju, treba imati prstenje kod sebe i predati ga mladencima kada za njih dođe vrijeme.

"Kod mene su sigurni, ne brinite se." Kaže Louis, spremajući kutijicu u unutrašnji džep sakoa. "Nadam se." Nerazumljivo promumlja Harry, ali pošto sam stajala tik uz njega čisto jasno sam mogla čuti.

"Idemo unutra?" Upita El pokazujući na visoku zgradu krem boje, "Trebali bi početi za desetak minuta." Nadoda, gledajući na ručni sat na njezinoj ruci.

"Idemo." Kažem, i povučen Harry'a prema ulazu u zgradu.

"Dlanovi ti se znoje." Priopći mi Harry, "I treseš se malo." Doda, smješkajući se. Iako ja ne vidim razloga za njegovo smješkanje.

"Udajem se." Napokon kažem na glas, još uvijek ne vjerujući što ćemo nas dvoje učiniti za manje od deset minuta. Da mi je netko rekao prije par godina da ću se udati u tajnosti, nasmijala bi mu se i pohvalila smisao za humor.

"Ako ne želiš, možemo priče-" stane i uhvati me oko struka, spoji naša čela i počne govoriti. No ja ga prekinem, odmahujući glavom.

"Ne, ne," odmahnem glavom, "Želim ovo učiniti, i neda mi se čekati, iskreno. Samo ne mogu još vjerovati da ću se udati." Kažem, i omotam ruke oko njegovog vrata, penjući se na prste i ostavljajući poljubac na njegovim usnama. "Volim te."