Love actually » h.s.

Chapter 24.

Ellie's P.O.V.

                 

..nakon razgovora..

 

"Doviđenja." Rekla sam ravnateljici, Gospođi Helen Martinez, i izašla iz njezinog ureda. Gospođa Helen je žena u ranim četrdesetima, smeđe kose koja je danas zavezana u punđu. Sa naočalama nasred nosa i vrlo lijepog, rekla bih i vrlo skupocjenog odjela.

"K vragu, pazi gdje hodaš!" povikala je cura u koju sam se slučajno sudarila dok sam spremala upisnicu i neke papire natrag u torbu.

"Oprosti, spremala sam papire i nisam gledala." Rekla sam, no kada sam podigla pogled ugledala sam vrlo poznatu osobu, barem meni. "Diana?!" rekla sam i nasmiješila se prema smeđokosoj curi.

"Ellie? O moj Bože kako te nisam dugo vidjela." Rekla je i privukla me je u zagrljaj. Zapravo, vidjele smo se, pa prije svega par tjedana. "Oprosti što sam onako reagirala."

"Ma nema veze. Ti si došla na upis ili?" upitala sam Dianu, koja je očigledno išla prema uredu od Gospođe Helen.

"Da," uzdahnula je. "Zaželi mi sreću, pošto vidim da si ti to već obavila." Rekla je i popravila košuljicu koju nosi.

"Hoću, i nije ti to ništa." Rekla sam. "Bezbolno je." Namignula sam joj, osjećajući njezin ogromni strah. Ili je to trema.

"Znam, ali opet imam strah." Rekla je. "Ja sada moram ići, vidimo se."

"Sretno, i vidimo se uokolo." Rekla sam i okrenula se. Krenula sam prema izlazu kada sam začula melodiju koja me obavještava da mi je stigla poruka.

Vadim mobitel i vidim da mi je Matt poslao poruku. Čudo sjetio me se.

Od Matta: "I sekice, kako je prošao razgovor? Jesi li živa?"

Kako brižno od njega što se brine za mene.

Za Matta: "Odlično je prošla, evo me živa i zdrava."

Napisala sam poruku i ostavila mobitel natrag u torbicu. Neću ići odmah kući, malo ću se prošetati po gradu. Nisam bila ovdje nikada, a ipak živim ovdje.

 

Harry's P.O.V.

 

"Evo Lux," rekao sam malom zvrku koja me je čekala ispred vrata. "Čekaj dok obučem starke." Uzeo sam svoje bijele starke i sjeo na kauč da se obujem.

"Ajde, Havvy." Još jednom se čula Lux, mogu je zamisliti sada sa njezinim 'puppy face'. "Želim ići u park." Dolazim do nje u hodniku i ona mi se nasmiješi najmilije što zna.

"Idemo onda?"upitao sam je i otvorio vrata, puštajući je da prođe. "Hoćeš li se pokrenuti mlada damo?" upitao sam i Lux je projurila pokraj mene do moga auta.

Lou me je zamolila da joj pričuvam Lux na par sati. Mora ići na neku dodjelu nagrada najboljim make-up umjetnicima.

..

"Što ćeš prvo raditi?" upitao sam Lux kada smo ušli u park. Prstom je pokazala na ljuljačku,  "Ljuljačku?" upitao sam na što je klimnula glavom i potrčala.

"Havvy, ljuljaj me!" naredila mi je Lux, pokušavajući se popeti na ljuljačku. Kada nikako nije uspjela pogledala me je milo, što znači da joj trebam pomoći.

"Trebaš pomoć?" upitao sam još uvijek stojeći pored ljuljačke, prekriženih ruku na prsima. Čekajući da me zamoli, ne želim da se pretvori u razmaženu i bezobraznu. Baš poput današnje djece.