Love actually » h.s.

Chapter 38.

Harry's P.O.V.

Budi me melodija moga mobitela, koji se čuje negdje u sobi. Vjerojatno u trapericama od jučer. Mislio sam da će nakon nekog vremena prestati, no taj netko je stvarno uporan.

Ustajem u sjedeći položaj rukama trljajući oči, gledam po sobi u potrazi za crnim trapericama. Na sred sobe su. Čim uzmem mobitel u ruke zvonjava prestaje, imam 2 propuštena poziva od Niall'a.

Ostavim ga na noćnom ormariću, jer ga nemam namjeru zvati u devet ujutro. Legnem natrag u krevet, san me polako svladava, no u tome me opet prekine melodija mobitela.

Uzdahnem duboko opipavajući mobitel na ormariću, javim se. "Molim?" promumljam, glas mi zvuči dubok i umorno. Pa kako ne bi kada sam nedovoljno spavao.

"Da li sam te probudio?" upita Niall, od kada se on tako rano diže. "No nema veze, zovem te da ti kažem da Mel i ja pripremamo ručak. Pa dođi, povedi i Ellie."

"I zbog toga ti mene zoveš?" upitam umorno, "Rano je još." Zaključim, samo se želim vratiti snu.

"Da, i nije uopće rano. Devet sati je." Kaže, sada mi dođe da mu poklopim. No neću, najbolji prijatelj mi je. "Dolaziš ili ne?" upita.

"Dolazim." Kažem zijevajući, "Onda se vidimo, oko dva." Kaže, i vikne Melissi da i ja dolazim. Pozdravimo se i ja poklopim.

Ostavim mobitel natrag na ormarić, pokušavajući ponovno zaspati. Nakon pokušaja spavanja, vrtnje po krevetu digao sam se iz kreveta. Uzmem mobitel, i vidim da je tek prošlo deset minuta od Niall'ovog i mog razgovora. Nema šanse da opet zaspem.

Ostavljam mobitel na radnoj površini u kuhinji. Uključim aparat za kavu u struju i čekam da voda bude dovoljno ugrijana. Sada mi pod hitno treba ta topla tekućina, da me razbudi.

U šalicu stavljam vodu, kavu i vodu miješam žličicom te dodajem malo mlijeka. Sjedam na barsku stolicu, otpijem gutljaj vruće tekućine. Bez koje ne mogu započeti dan, niti se probuditi kako treba. Nisam ovisnik o kavi, samo ju volim piti ujutro.

Po glavi mi se motaju Niall'ove rijeci "Povedi i Ellie." U ruke uzimam mobitel, otključavajući ga. Prst mi ide po imeniku, i stisnem na ikonicu gdje piše Ljepotica. Čekajući da mi se javi popijem još jedan gutljaj kave.

"Molim?" javi se Ellie, znam da joj nije običaj gledati tko je zove. Samo se javi.

"Jutro i tebi ljepotice." Kažem i začujem njezini slatki kikot. "Nadam se da te nisam probudio." Kažem, iako mi je bilo u planu da je probudim. Spavalica mala.

"Jutro," kaže "Ne nisi, baš sada doručkujem. Kako to da si se tako rano probudio?" upita, svi znaju da volim duže spavati, nisam osoba koja se diže rano.

"Nisam se sam probudio." Kažem kolutajući očima, da se mene pitalo još bi ja spavao. "Niall me je probudio." Na sto se ona slatko nasmijala, mogu pretpostaviti što će reći.

"Tako ti i treba kada si spavalica." Kaže, "Ne Lola, ne tu. Mama će se naljutiti." Šapne, ma kome to ona govori.

"Ellie?" upitam zbunjeno, "Sa kime pričaš?"

"Harry," usklikne, "Dobila sam maloga psića." Radosno kaže, kao malo dijete koje je dobilo igračku na Božićno jutro.

"Stvarno?" upitam, bar neće biti sama kada odem na turneju. "I nazvala si ga Lola?" upitam, kakvo je to ime za psa.

"Nju. Nju sam nazvala Lola." Ispravi me, sigurno sada preokreće očima. "I što? Baš je lijepo ime." Kaže.

"Svakako." Kažem, "Možda za pticu, da." Nasmijem se, a ona proizvede nezadovoljavajući zvuk na moje riječi.