Love actually » h.s.

Chapter 44.

..3. mjeseca kasnije (početak Prosinca)..

Ellie's P.O.V.

Začulo se zvono, danas je zadnji dan prvog polugodišta semestra. "Sada i nas dvije možemo uživati." Rekla je Diana, dok smo napuštale ovu ustanovu.

"Da," rekla sam sa osmijehom na licu. " Sve ispite smo riješile u zadanome roku. Uspješno." Kažem, privučem kaput bliže k sebi. Snijeg je još jutros počeo padati, tako da je sada cesta sva pokrivena bijelim pokrivačem.

"Čak smo završile dva tjedna prije ostalih." Nadoda, studenti koji su položili ispite u zadanome roku su dva tjedna ranije na Božićnim praznicima.

"Odlazite a da se niste pozdravile sa mnom?" Kaže glas iza nas, okrenemo se i ugledamo Olivera sa prekriženim rukama na prsima. "Sramota." Promumlja, i pogleda u stranu.

"Oliver," uskliknula je Diana. "I ti si završio?" Iznenađeno i razigrano upita, skakutajući kao malo dijete kada dobije najdražu igračku.

"Ti misliš da ja nisam sposoban za to? Znaš što, čudno je što si ti završila." Upita praveći se povrijeđen. Sve promatram sa smiješkom. Znam da ne misle ozbiljno.

"Znate, ja se pitam kako ste vas dvoje uopće upisali faks." Kažem šaljivo, Diana i Oliver odmah prebace pogled na mene. Gledajući me ljutito.

"Ellie!" Povikali su u jedan glas, "To od tebe nisam očekivala." Uvrijeđeno doda Diana.

"A ja ne znam kako si ti uopće sa Styles'om. On bi trebao biti sa mnom." Kaže Oliver, jako je visok i zgodan. Ljudi koji ga ne znaju nikada ne bi rekla da je gay.

"Nećemo sada mojeg dečka dirati." Kažem i kosu maknem sa lica. "Samo sam se zezala." Dodam, i preokrenem očima.

"Znam mala, dođi." Kaže i povuče me u zagrljaj. Poslije mene zagrli i Dianu. "Ja moram ići, čeka me David." Kaže kada se odvoji od Diane. David je dečko koji ide sa Oliverom na spoj.

"Sretno na spoju." Doviknem mu kada otključava svoje auto, samo nam mahne i odveze se sa parkirališta.

"Ideš sa Jamsom i sa mnom kući ili?" Upita dok čekamo njezinog dečka, odmahnem glavom.

"Ne treba, ići ću taksijem." Kažem, zagrlim je i poljubim u obraz. "Idem uhvatiti taksi, a mi se vidimo." Kažem kada se odvojim od nje. Prsti na rukama, obrazi i nos su mi se smrznuli iako je prestao snijeg. Zato je počeo hladni vjetar.

"Onda dobro, vidimo se." Kaže, mahnem rukom i taksi se zaustavi. Otvorim vrata, mahnem Diani i uđem.

Kažem vozaču adresu u kojoj živim, trljajući ruke da se što prije ugriju.

*

"Doviđenja." Kažem mu novac, otvorim vrata i izađem koračajući do ulaznih vrata. Bila je glupa ideja što sam obukla starke, a vani snijeg i zima je.

"Došla sam." Povičem, ali se ništa ne čuje. Mama, Lily i Matt su trebali već biti kod kuće. Izujem starke i kaput ostavim na vješalicu. Uđem u dnevni i ugledam mamu koja sjedi na kauču, spuštene glave.

"Mama?" Upitam, "Što se dogodilo?" Upitam, mama digne pogled i pogleda me u oči. Njezine oči su crvene, plakala je.

"Dušo, sjedni." Kaže promuklim glasom, tapšajući mjesto do nje. "Tvoja baka je u bolnici." Kaže kada sjednem do nje, pogledam ju šokantno.

"Koja? Baka Helen?" Promucam, klimne glavom. "Što joj je?" Upitam, a ruke mi se tresu.

"Ništa ozbiljno, ne brini." Potiho kaže, "Samo se poskliznula i slomila nogu, na stepenicama." Kaže, ja malo odahnem. Dobro, ništa nije ozbiljno.