Love actually » h.s.

Chapter 9.

Ellie's P.O.V.

Sjedimo u kafići u sklopu bazena. Pijemo hladnu cedevitu. Svi četvero. Komentiramo ljude. Kako im stoji njihov kupaći kostim, njihovu figuru. Zločesti smo, znam ali zabavno je.

Još uvijek sam u bikiniju. Zapravo svi četvero smo. Prelijeni smo da se presvučemo, i još k tome vruće je. Iako je četiri sata popodne.

Družimo se već dva sata. Zabavljamo se. Ali dečki su već postali dosadni sa iznenadnim potapanjem, prskanjem. Ali smo se Gemma i ja udružile i vratile im duplo.

Gemma i ja smo napravile jedan selfie. Uspjela sam nagovoriti i Harrya da napravimo selfie. Zapravo to nije selfie. Nisam jedna od onih cura koje se na svakome koraku slikaju. Napravim tu i tamo poneki selfie.

"Ellie nećeš valjda negdje objaviti ovu sliku? Pa grozno sam ispao!" Harry me već neko vrijeme moli da ne objavim naš zajednički selfie. Nisam ni namjeravala, ni ja nisam uopće dobro ispala. Samo ga malo zezam, na nagovor Gemme.

"Niti ne namjeravam. Pa pogledaj kako sam tek ja ispala!" rekla sam na što se Harryu ozarilo lice i pojavile su mu se rupice na obrazima. Izgleda tako slatko kada se nasmiješi i kada mu se pojave rupice u obrazima.

"Hval.." počeo je Harry ali nije uspio dovršiti prije nego što ga je Gemma prekinula. Izgledao je tako smiješno pokušavajući doći do riječi.

"Els izgledaš jako dobro na toj slici. Postavi na instagram ili twitter. Ne dobiva se selfie sa Harryem Stylesom svaki dan." rekla je uz zločesti osmijeh upućen Harryu.

Sada mu vraća za ono što je on napravio. Ipak je obećala. Naime Harry je objavio na twitter jednu sramotnu sliku nje u bazenu, ali ju je odmah obrisao. Dobro, više nakon 20 minuta. Kažem vam da nam je bilo zabavno.

"Ne slušaj ju. Ona je trenutačno ljuta, pa ne zna što govori!" rekao je Harry uz nervozni osmijeh, bojeći se hoću li prihvatim Gemmin prijedlog ili njegovu molbu. Njih dvoje me podsjećaju na Matta i mene. Kada smo već kod njega, on otkako smo u kafić jedva da je prozborio par poštenih rečenica. Samo bulji u svoj mobitel. Sigurno se dopisuje sa Lily.

"Ne brini Harry, neću ništa objaviti. Gem ne uvlači mene u te vaše bratske svađe." Rekla sam kroz smijeh. Danas mi je sve nekako smiješno. Ne znam što mi je.

"Hoćemo mi polako krenuti?" odjedanput se javio Matt. "Počela me je boljeti glava." Dovršio je nekako umornim glasom, napokon ostavljajući mobitel na stol. Znam da nije samo glava, nešto ga drugo muči ali sam odlučila šutjeti.

..nekoliko pola sata..

Čim uđem u kuću izuvam sandale i bacam torbu pokraj vrata. Ulazim u dnevni i bacam se na kauč. Koliko sam umorna mogla bi zaspati u roku keks, ali ovaj kauč je toliko neudoban da zaboravljam na san.

"Legla si mi na mjesto." Matt je progovorio noseći u ruci limenku piva. Namrgođen je otkako se posvađao sa Lily, preko mobitela. Ona ipak ne dolazi sljedeći tjedan nego tek za dva tjedna. Zato je on stalno nešto piskarao.

"Podigla sam glavu da ga vidim i odmah spustila. "Sada ću se maketi namrgođeni." Rekla sam kroz uzdah. "Idem se gore tuširati!" rekla sam i ustala teškom mukom. Na što je Matt samo klimnuo glavom.

Čudno. Inače stalno nešto prigovara. Više mi se sviđa stari Matt.

Jedva se penjem uz stepenice. Čak sam ih i izbrojala. Ima ih 20. Ulazim u sobu, a lagan povjetarac zapuše. Zaboravila sam zatvoriti prozor. Uzimam čisti donji veš, majicu kratkih rukava i ljetne hlače.

Još mokru kosu brišem ručnikom da ne bude skroz mokra i da ne padaju kapljica sa kose na krevet. Te ju vežem u punđu, legnem u krevet.

**

Hodam kroz šumu i samo se čuju moje starke koje lome grančice koje su pale na tlo. Ne znam kako sam se našla ovdje. Zapravo gdje sam? Jedino što vidim je šuma, šuma i samo šuma. Odjedanput čujem nekakvo šuštanje iza sebe. Ugledam crnu sjenu koja hoda sve bliže i bliže prema meni. Istovremeno i ja ubrzavam hod. Okrećem se da vidim tko je, ali mu kapuljača sakriva lice plus njemu u korist ide mrak. Ne znam ni gdje idem samo hodam po stazici (puteljku) po kojim je već netko prolazio. Pratim tragove guma, možda ima neka kuća u blizini.

"Stani!" viče čovjek iza mene. Rekla bih po građi da je muškarac, a i glas ga odaje. "Ne mogu više trčati za tobom!"

"Ni ne moraš!" vičem što glasnije mogu. Okrenem se i vidim da sve bliže i bliže, počnem trčati.

Odjednom padam. Spotakla sam se na glupi kamen. Noga me užasno boli, uganula sam gležanj i ne mogu se dići. Ne vidim crnog muškarca, dobro je pobjegla sam. Samo me zanima od čega sam bježala?! Šok. Crni muškarac je direktno ispred mene, tj. vidim mu duge noge koje su prekrivene crnim trapericama. Na gornjem dijelu tijela ima crnu duksericu (majica sa kapuljačom), a kapuljača mu prekriva lice.

"Jesi li dobro?" snažan britanski naglasak ispunjuje moje uši. Baš me zanima što se krije iza te kapuljače, ali ne znaš kakav on može biti manijak.

"Što te briga!" govorim, nekako bahato. Nisam znala da tako mogu govoriti, uvijek sam tiha i povučena. "Tko si ti?" pitam nakraju. Znatiželja je nadjačala zdravi razum.

Crni muškarac skida polagano kapuljaču. A ja doživljavam šok. Nisam mogla ni zamisliti tko će biti iza kapuljače.

*Evo deveti nastavak. Nije nešto. Moram vas pitati šta mislite tko je crni čovjek? I kako se Ellie našla u šumi? Ostavite vote/komentar puno bi mi značilo!*