Love actually » h.s.

Chapter 30.

Ellie's P.O.V.

Čekam na semaforu zeleno da se upali, no moju pažnju odvuče moj mobitel koji vibrira u džepu.

Od Hazzy: "Budalice dolazim po tebe u 20:00, i obuci nešto elegantno."

Smijem se na našu zbunjenost, uopće se nismo dogovorili gdje ćemo se naći. Ali Harry misli na sve, trebam mu dati priliku. Možda ćemo, nakon nekog vremena, biti više od prijatelja.

Za Hazzy: "A gdje me vodiš?"

Pritisnula sam send i vratila mobitel natrag u džep. Imam baš jednu prekrasnu elegantnu haljinu u ormaru, i moram priznati da mi pristaje jako dobro. Bila je Matt'ov odabir.

Od Hazzy: "Ne bi bilo iznenađenje ako ti kažem."

Nije fer, stvarno nije. Ne volim iznenađenja, i on to sam zna. Nas dvoje bi bili lijep par, bar svi tako kažu. Samo se trebam osloboditi od straha da opet ne budem povrijeđena.

Za Hazzy: "Nisi fer."

Sada je tek podne, točno podne, to znači da imam još osam do devet sati za spremanje. No neću sve iskoristiti za spremanje, većinu vremena ču potrošiti na druženje sa Lily i Matt'om.

"Došla sam!" viknula sam iz hodnika, "Imali koga?" upitala sam izuvajući svoje crvene vansice.

"U dnevnom smo!" viknuo je Matt. Ulazim u dnevni, a on sjedi na kauču sa nogama na stoliću. Lily sjedi do njega sa nogama na Matt'ovim nogama.

"Vidim," izvalila sam se na kauč. "Lijepo ste se smjestili." Rekla sam vadeći mobitel iz hlača ostavljajući ga na stol, žulja me. Ovi mobiteli su sve veći i veći, to je strašno.

"Jesmo," rekla je Lily. "I kako je bilo na spoju sa Harry'em?" upitala je na što sam preokrenula očima. Nerviraju me, ali u tome ima pola istina.

"Mi nismo bili na spoju." Rekla sam, "A sada, zašto ste vas dvoje došli ranije." Upitala sam ih jer sam sigurna da nisu došli samo u posjet.

"Rekao sam ti, došli smo malo u posjet." Rekao je Matt, no ja sam sigurna da lažu. Nešto je drugo u tome.

"Vas dvoje znate da ja nisam glupa?" upitala sam ih, "Jer znam da niste došli u posjet." Rekla sam prekriženih ruku na prsima, poznajem ih najbolje.

"Saznati ćeš sutra, kada vaši roditelji dođu." Rekla je Lily, smješkajući se kao budala. Ja sam skroz zaboravila da nam nema roditelja, da njih dvoje nisu došli bila bih sama. Život nije fer.

Matt's P.O.V.

Ellie stalno nešto tipka na mobitelu i smješka se kao budala, da nije našla dečka. Postala mi je sumnjiva, nakon Derek'a, tog kretena nije bila sa nijednim dečkom.

"Zašto se Els stalno smiješi?" upitao sam potiho Lily, a i da sam upitao glasno Ellie ne bi čula. Toliko je zadubljena u mobitel.

"Ne znam," rekla je, "A da nije neki dečko?" upitala je pogledavši me. Ako Lily ne zna, onda tko zna. Njih dvije su poput sestre, sve si govore.

"Els," pozvao sam Ellie, no ona nije ni primijetila da ju zovem. "Ellie!" viknuo sam na što se trgnula i pogledala me čudno, ajde napokon.

"Kojeg vraga se dereš?" upitala je ostavljajući mobitel na stol, napokon.

"Odsutna si," rekao sam, "Da možda imaš dečka?" upitao sam na što se Els zacrvenila, što mi je dalo znak da ima nekoga.

"Nemam." Rekla je potiho, izbjegavajući pogledati me. Laže, na njoj je tako lako vidjeti kada laže, mulja nešto ili kada je nervozna.