Love actually » h.s.

Chapter 49.

Ellie's P.O.V.

..tjedan dana kasnije..

Iz mojega lijepoga sna me budi zvono na vratima, koje ne prestaje zvoniti. "Zar nitko neće otvoriti?" Umorno viknem, no ne dobijem nikakav odgovor te shvatim da sam sama kod kuće.

Lijeno se ustanem iz kreveta, stavljajući bose noge na hladan parket. Polako silazim niz stepenice, pokušavajući ne promašiti stepenice. Lijeno otključavam vrata, a ispred mene stoji nasmiješeni dečko. Harry.

"Što ti radiš tu, tako rano?" Upitam ga kao iz topa. Rukama trljajući umorne oči.

"Probudio sam te?" Nevino upita, jako je lako to za zaključiti. "I nije uopće rano, a nas dvoje moramo još obaviti Božićni shopping." I zbog toga je on mene budio, mogli smo ići u shopping poslijepodne, kao svaki normalni svijet.

"Šališ se, zar ne?" Upitam ga, a on odmahne glavom u negativnome odgovoru. "Mogli smo poslijepodne." Progunđam, zijevajući.

"Ljubavi možemo to nastaviti unutra, jer se ja smrzavam." Kaže, njegov nos i obrazi su već poprimili crvenu boju. "A ni tebi nije bolje u toj kratkoj pidžami." Kaže pokušavajući suzdržati smijeh na motive moje pidžame.

"Što točkice su u modi." Kažem opravdavajući svoju pidžamu, pomaknem se sa vrata puštajući Harry'a unutra. "Uostalom sve druge su mi na pranju." Dodam, i zatvorim vrata kada Harry uđe u kuću.

"Da, možda za djecu od 5 godina." Kaže cerekajući se, objesi kaput na vješalicu i izuje svoje čizme te se ponovno okrene prema meni.

"Neću ja spavati u donjem vešu, kao neki." Kažem, misleći na dečka ispred sebe, koji ne voli nositi pidžamu ili bilo kakve kratke hlače. Vječito spava u svojemu donjemu vešu.

"Ja se ne bi bunio kada bi mi takva otvorila vrata." Kaže, a na usnama mu zaigra onaj njegov dobro poznati Styles osmijeh.

"A što bi bilo ako bi umjesto tebe bio poštar, ili na primjer dostavljač pizze?" Upitam ga i pogledam ga znatiželjno, njegov osmijeh istog trenutka splasne i problijedi u licu.

"Ipak ti nosi pidžamu na točkice." Kaže, a ja se na njegove riječi glasno nasmijem, a Harry poprimi crvenu boju na obrazima. "Imaš tako lijep smijeh, trebaš se češće smijati." Stavi svoju ruku na moj obrazi, i prisloni njegove usne na moje. Omotam ruke oko njegovoga vrata, a on svoje premjesti na moj struk čvršće me primaknuvši me k sebi.

Spusti svoje ruke polako prema dolje, "Skoči." Promumlja na moje usne, i lagano me primi za guzicu. Omotam svoje noge oko njegovoga struka, uskoro moja leđa dotaknu obližnji zid. Sa moje stražnjice svoje ruke ponovno premjesti na moj struk, ali sada ispod moje pidžame. Dok svojim usnicama ljubi, i gricka moj vrat.

Svojim rukama prolazim kroz njegove kovrče, dok mi je glava zamahnuta unatrag da Harry'eve usne imaju što bolji doticaj sa mojim vratom. Njegovi dugi prsti su pronašli put do mojih grudi, lagano ih stiskajući. "Harry," kroz uzdah šapnem njegovo ime, "Može netko doći." Progovorim, boreći se za još svježeg zraka.

"Kasno si se sjetila ljubavi." Kaže zadihano, pogledam ga zbunjeno, no onda osjetim njegovo ispupčenje na svojim bedrima. Spusti me na tlo, uhvatim njegovu ruku i krenem prema svojoj sobi. Kada uđemo zaključam vrata, okrenem se i susretnem se sa Harry'evim zločestim osmijehom.

Stavi svoje ruke oko mojega struka i privuče me k sebi, prisloni njegove usne na moje u neuredan poljubac. Svoje prste povučem ispod Harry'eve majice i povučem je prema gore, s time prekidajući naš poljubac. Gurnem ga na krevet, sjedajući na njegov trbuh.