Ellie's P.O.V.
Mama i tata si dopuste tjedan dana ili dva tjedna najviše i negdje otputuju bez Matta i mene na godišnji odmor. Ali to se desi kada 'osjete' da im je brak u 'kritičnome' stanju. I ovo je jedno od tih putovanja. Samo što smo se ovdje preselili svi, i možda zauvijek.
Da li im je brak zbilja u krizi, ili je posrijedi nešto drugo? Ili ne lažu oko tatinog novog posla, po mojem mišljenju i stari je bio čisto u redu.
No vratimo se na našu novu kuću. Kuća je na dva kata. Kada uđeš u kuću prvo što vidiš je veliki i prostrani hodnik sa stepenicama, a hodnik se dijeli na tri prostorije. Iza prvih vrata krije se dnevni boravak. Iz dnevnog boravka se može ići u blagovaonicu. Zidovi su krem-bijele boje. Na sredini dnevnog boravka je smeđi kauč na kojemu su barem desetak jastuka krem i bijele boje, i dvije smeđe fotelje. Na zidu 'visi' crna plazma. U blagovaonici zidovi su iste boje kao u dnevnom boravku. Na sredini veliki drveni smeđi stol sa osam stolica krem boje. Kuhinja je obična. Normalna. Cijela kuhinja je bijelo-krem boje. Što mi je malo čudno. Na drugom katu su pet sobe. Mamina i tatina, Mattova, moja i dvije gostinjska soba. U svakoj sobi je posebna kupaonica. Tome zahvaljujem onome tko je birao kuću. Neda mi se gurati i svađati tko će prvi u kupaonicu. Inače Matt je kao nekakva ženskica, njemu treba puno više vremena da se sredi od mene. Sramota.
(..)
Svjetlo televizora obasjava cijeli dnevni boravak, i to je sada jedini izvor svjetlosti. Pizza je u Mattovom krilu, dok su limenke cole na razbacane po stolu.
"I kako ti se sviđa kuća?" Iz mojih dosadnih misli me je trgao glas koji je dopirao sa moje desne strane. Pripadao je Mattu. Okrenem glavu prema njemu i susretnem se sa plavim pogledom.
Matt je frik sa uvijek sređenom, dignutom gore kosom, plavim očima i dvodnevnom bradom. Jednostavno sve su se cure zanimale za njega. Popularan je gdje god dođe. To sam već rekla, ja mislim.
"Kuća je lijepa, ali mi se ne sviđa grad i vrijeme. Uvijek je kišovito. To je bez veze." Kažem, i nezainteresirano slegnem ramenima. I stvarno je. Čak i sada pada kiša, a početak osmog mjeseca je . Ljeto je, treba biti sunce, +30 stupnjeva, a ne treba biti jedva +20 stupnjeva.
"Tebi je sve bez veze. Ti si dosadna pa me nitko ništa ne pita." Oštar je na jeziku, kao i uvijek. Ali su mu fore istrošene, i više nije kul kao i prije. Postaje dosadan sam po sebi.
"Kretenu ti si me maloprije pitao kako mi se sviđa kuća." Mogu i ja biti oštra na jeziku kada to želim. Matt me iznenađeno pogleda, dok ima zločesti osmijeh u kutu usana.
"Da, pitao sam te za kuću, ali ne i za vrijeme." Iznosi činjenicu koja je istinita, iskreno. Ali mu neću to priznati. Neću mu dati taj užitak da misli da je uvijek u pravu.
"A ja sam ti to rekla da uspostavimo nekakvu komunikaciju. Za koju vidim da je nemoguća." Slegnem ramenima, i malo se podignem da istresem mrvice iz krila i uzmem limenku cole i ispijem gutljaj.
"Ma daj," ironično se nasmije, "Imamo čisto uredu komunikaciju, samo što ti zasigurno imaš one dane u mjesecu pa ludiš." Okrenem pogled prema njemu, i zbunjeno ga pogledam.
"Smješan si," kažem, i nasmijem se. "Kako bi ti to mogao znati, osmim što misliš da ludim?" Upitam ga, jer ne vidim smisla u tome što on govori.
"Pronašao sam ono vaše dugačko čudo u kanti za smeće." Kaže, i napravi gadljivu facu, pokazujući oblik tampona. Što mene natjera da se nasmijem.
"Nisu moji," kažem, "Ne koristim ti ja tampone. I samo da ti kažem, ja nemam trenutno te probleme." Kažem mu, sa sigurnošću mogu reći da su mamini. Jer ja to čudo nikada nisam niti ću ikada koristiti. Jednostavno fuj.
"Čiji su onda ako nisu tvoji?" Upita me zbunjeno.
"Tvoji i tatini sigurno nisu, ja sam imala početkom mjeseca, pa zato jedina ostaje mama." Kažem mu činjenicu koji je sam mogao zaključiti, kada sam mu rekla po prvi puta da nisu moji.
"Što ona nije u menopauzi?" Upita me potiho da jedino ja mogu čuti, a ja ga zbunjeno pogledam.
"Odakle ti to?" Upitam ga, "Zašto to misliš, uopće?"
"Pa, tr- dvoje djece je rodila i već je u godinama." Iznese mi svoju logiku, koja baš i nije najbistrija. Muškarci su jako domišljati, nema što.
"Matt," uzdahnem, "Nema ti to veza sa time, kada dođe to vrijeme, to može trajati i po desetak godina. I cijelo to vrijeme može imati menstruaciju." Objasnim mu, koliko sam mogla.
"Vi žene ste čudne, stvarno." Kaže, i odmahne glavom. "Mi smo puno jednostavniji." Klimne potvrdno glavom.
"Da, lakše je vama živjeti." Složim se sa njime, "Idem ja spavati, umorna sam. Laku noć." Rekla sam i ostavila prazan tanjur na stol, i rastegnem se kada ustanem.
"Noć." Klimne glavom, prema mojem smjeru.
Kada sam ušla u svoju sobu prvo sam raspremila svoju odjeću koja je bila u kovčegu. Obavljam higijenu i oblačim pidžamu. Bacam se na krevet i ubrzo me savladava san.
..jutro..
Bude me sunčeve zrake. Treba mi par sekundi da se prilagodim svjetlosti. Uzimam svoj mobitel sa noćnog ormarića i ostajem šokirana kada vidim da je tek 10 sati ujutro. I žalim zašto nisam spustila rolete. Ustajem iz svog toploga kreveta i stanem na hladan parket, automatski se stresem zbog hladnoće koja prolazi kroz moje tijelo. Brzo pretrčim moju sobu da bih prvo došla do garderobe da uzimam veš, trenirku i neku običnu bijelu majicu pa sam krenula u kupaonicu. Brzo se tuširam i presvlačim u udobnu trenirku. Obavljam jutarnju higijenu i namještam svoj krevet.
Silazim niz stepenice usput preskakujući po dvije da brže dođem do kuhinje jer sam užasno gladna. Pravim si sendvič i uzimam sok iz frižidera te ga točim u čašu. I idem u dnevni boravak. Ali dnevni boravak ne gledam praznog kao svako jutro. U fotelji, sa papirima u ruci, sjedi ni manje ni više nego moj tata.
"Dobro jutro." Čudno mi je njega ugledati tu, "Kako to da si ti kod kuće?" Pitam, sjedajući na kauč i ostavljajući sok na stolu, a tanjur smjestim u krilo.
"Dobro jutro." Klimne glavom, "Sada ću na posao samo sam došao po neke papire i ugovore koje sam zaboravio." Govori i baca pogled na mene, ali ga brzo vraća na papire.
"Dobro." Kratko sam odgovorila i slegnem ramenima. Uzmem daljinski, prebacujući programe na televizoru.
![](https://img.wattpad.com/cover/19123325-288-k405512.jpg)
YOU ARE READING
Love actually » h.s.
Fanfiction(prijašnji CONFUSED [završena ✔️️]) ❝Neka se uvijek sretnemo sa osmijehom, jer osmijeh je početak ljubav.❞ All right reserved by asimaginator © 2014/15 [best ranking - #1 in Romance]