Love actually » h.s.

Chapter 20.

Ellie's P.O.V.

"Ne," promumljao je Harry pokušavajući rukama objasniti što je na karti. Dok se mi smijemo njegovoj šlampavosti. Čak i ja koja sam sa njime u timu.

Poslije koncerta samo se svi šestero zaputili kod Liama. Igramo pantomime ili pogađanja riječi, kakogod. I stvarno se zabavljamo, Louis stalno provaljuje neke svoje šale.

"Daj meni da pokušam." Rekla sam ispravljajući se sa rukom na trbuhu od smijeha. Pružila sam ruku da bi mi dao kartu da vidim što smo dobili.

"Evo," dao mi je kartu koju je maloprije izvukao iz špila karata. Munja. Stvarno zeznuto, ali vrijedi pokušati.

"Ovako," počela sam smišljajući kako početi. "Ona je kada su pljuskovi, mala djeca se boje nje te se skrivaju pod plahtu." Pokušala sam im što bolje objasniti.

"Tko se skriva pod plahtom?" počeo je Louis, "Djeca ili ta stvar koju pogađamo?" dovršio je na što je dobio rukom po glavi od Liama.

"Djeca." rekla sam smireno. "Dali zna netko ili da pokušam ponovno." upitala sam, nadajući se da će netko pogoditi.

"Možda je to," uskliknuo je Niall počešavši se po čelu. "Munja?!" rekao je dosta nesigurno.

"Napokon!" uskliknuo je Harry od olakšanja, da Niall nije pogodio ja mislim da bi Harry poludio. "Daj pet Els." Dodao je te smo si dali pet i vratili se na mjesto.

"Mi smo najbolji Hazzy!" rekla sam te potapšala Harrya po leđima dok smo išli sjesti na kauč. Na što me je Harry mrko pogledao, još uvijek negodujući mojem nadimku, tj. njegovom nadimku.

Niall i Gem su ustali sa kauča, oni su tim kao i Liam i Louis. Harry i ja smo se sjeli na njihovo mjesto i počeli pratiti igru.

*

Kada nam je dosadila igra, a to se desilo zato što smo sve karte potrošili i krenuli ispočetka. Posjedali smo u Liamovom dnevnom boravku i pustili film.

Posjedali smo po kauču tko je kako našao mjesto. Gem leži u mojem krilu, dok je moja glava naslonjena na Harryevo rame. Niall se izvalio na pod, ispred televizora sa vrećicom čipsa i još nečega. A Liam i Louis su, doslovno legli jedan preko drugoga.

"Hoćemo Lou?" pitao je Niall dok je zijevao, dižući glavu sa poda. Ipak je jedan sat ujutro, a oni su još iscrpljeni od koncerta.

"Ajde, mogli bi." Dodao je Louis rastežući se usput trljajući oči. Ovaj film, koji gledamo već pola sata je skoro sve uspavao. Čak mislim da je Gem zaspala.

"Gem je već zaspala." Šapnula sam odvajajući se od Harryevog ramena. "Gem." Prodrmala sam ju malo po ramenu, čisto dovoljno da se probudi.

"Mm." Promumljala je Gem stavljajući ruke na oči, privikavajući se na svjetlost. Liam je upalio svjetlo i svi smo negodovali tome, pošto smo cijelo vrijeme bili u mraku.

Gem se ustala sa mene te smo se Harry i ja ustali za njom. Spustila sam košulju pošto se digla i dignula hlače koje su se spustile. Moram početi nositi remen, kako mama uvijek govori, 'Nahladiti ćeš bubrege'.

Kada sam izašla van iz Liamove kuće, zapuhao je hladan povjetarac. Kako sam rekla London je noću stvarno hladan. Krenula sam izvaditi iz torbice mobitel da vidim obavijesti dok čekamo Harrya. Ali sam zaboravila torbicu kod Liama te se hitro okrenula.

"Mala kuda ti žuriš?" rekao je Harry, kojeg sam slučajno okrznula dok sam hitro išla prema Liamovoj kući. Kasnije ću se pritužiti kako me je nazvao sada.

"Torbica." Rekla sam uspuhano. Ako niste primijetili, kondicija mi je ravna nuli. "Čekaj Liam, torbica mi je ostala unutra." Rekla sam prije nego što mi je Liam zatvorio vrata ispred nosa, slučajno da ne bi bilo kada bi bilo.