Love actually » h.s.

Chapter 3.

Ellie P.O.V.

"Da skoro sam ti zaboravio reći da nam večeras dolaze neki mamini prijatelji." Kaže, te slegne ramenima. Pošto me je zainteresirao prebacila sam pogled sa televizora na njega.

"Kako to? Nisam znala da mama ima prijatelje tu?!" Nije mi jasno, tek smo se doselili kako to da su se već pojavili neki prijatelji. Ili su joj to stari prijatelji?

"Da ima. A ja sada moram ići. Kasnim." Užurbano kaže, spremajući papire u aktovku. Stvarno je danas nešto pričljiv. Dali netko osjeti sarkazam ili samo ja?

"Jesam puno saznala." Promumljala sam si u bradu, vraćajući pogled na televizor koji je prikazivao neku emisiju. A pošto smatram da je to sranje, i da nemaju pametnija posla nego tračati ostale ljude, prebacujem program.

"Jesi li nešto rekla?" Upita me, i začuje se zatvarač tatine aktovke. Pogleda me podignutim obrvama, dok nestrpljivo iščekuje moj odgovor.

"Pitala sam te gdje su mama i Matt?" Smuljam jednu običnu laž i upitam ga.

"Michell je otišla u nabavku namirnica za večeras, a Matt još spava. A sada stvarno moram ići." Kaže užurbano, zakopčavajući kaput. Naramenicu aktovke prebaci preko desnog ramena, i uzme sa stola kavu.

"Dobro." Promumljala sam prije nego što je tata izašao iz boravka, ali se ubrzo vratio i poručio mi da budem dobra i da pomognem mami oko večere. Preokrenem očima, i mahnem rukom, "Tata kasniš." Pokažem na sat.

"Jesmo li se razumjeli?" Upita me, a ja samo ležerno klimnem glavom, ne skrećući pažnju sa televizora na kojem se reprizirala serija od jučer. Čujem kako je tata nešto progunđao, ali ne obraćam baš preveliku pažnju na to.

..Predvečer..

Cijela kuća miriše po domaćoj kuhinji, koji nije tako česti miris u našoj kući. Inače moja mama rijetko kada kuha, i mi se rijetko kada skupimo za stolom kao obitelj. A razlog je njihov posao, naravno. 

Istražila sam tko nam večeras dolazi, a to je mamina prijateljica iz djetinjstva sa mužom i djecom. Samo mi još treba da mala djeca trče uokolo i razbacuju stvari, pa ja poslije to moram čistiti. Nemam ja ništa protiv djece da se razumijemo, samo oni nekada mogu biti malo naporni. 

Ako bolje razmislim, neka djeca stvarno znaju gnjaviti. Stalno. Eto, primjer su moji rođaci. Iako ih nisam odavno vidjela, sigurna sam da još uvijek mogu zamazati sve u roku dok kažeš keks. 

(..)

"Ja ću ovo dovršiti, a ti se odi presvuci. Nećeš takva dočekati goste." Kaže, i pogledam u sebe da vidim što nosim. Trenirka i bijela majci, pa nije to tako loše. Operem ruke, i obrišem ih od krpu, pa krenem na kat.

Uđem u sobu, te odmah krenem prema ormaru. Izvukla sam crne traperice i crvenu kariranu košulju. Ispod koje ću obući crnu potkošulju kako bi dugmove na košulji ostavila otkopčane. Pošpricam se dezodoransom, i oblačim papuče. Puštam kosu iz repa, i par puta prolazim prstima.

Spustila sam se u dnevni boravak gdje su bili moja mama, tata i brat. Mama u lijepoj, kraljevsko plavoj, haljini. Kosa podignuta u urednu punđu, ne strši niti jedna jedina vlas van. Uvijek je eleganta, u svim prilikama.

Tata, u crnim hlačama na peglu i svijetlo plavoj košulji. Baš onako kako je i išao na posao. Kosa mu je pomoću gela čvrsto stajala na mjestu.

Matt, u običnim trapericama, i crnom puloveru. Koji je na rukavima potfrkan par puta. Frizura, kao i svakog dana je ista, i bez mane. Pošpricana sa tonu laka, sigurna sam.

Sjednem pored Matt'a, te mi u nosnice uđe njegov jak miris. Što se on kupa u tom parfemu? Ne bi se čudila, s obzirom koliko ga ima na njemu.

I onda sam došla na zamisao kako djeca trčkaraju uokolo rušeći mamine skupocjene vaze. To bih stvarno voljela gledati. Moja mama bi bila bjesnila iznutra ali izvana bi imala svoj jako uvjerljiv lažni osmijeh. Inače se dere na Matt'a i mene kada trčimo i ganjamo se uokolo.

"Mama, ima li ta tvoja prijateljica djece. Male djece?" Upitam odjedanput, prekidajući tišinu koja je vladala dnevnim boravkom. 

"Anne. Zove se Anne. Nema male djece. Ima kćer i sina, ali oni su sada već veliki, kao ti i Matt," samo sam klimnula glavom, lijena da bilo što komentiram. "Ali ne znam hoće li oni doći sa Annom i njezinim mužem." Slegne ramenima.

"Da li bi bilo u redu, ako Ellie i ja odemo gore. Jer vi stvarno niste najzanimljivija stvar na planeti." Kaže Matt, u blažem obliku im je rekao da su dosadni. 

"Pozdravite se sa njima, i slobodni ste." Kaže tata.

Mama otvori usta kako bi nešto rekla, ali ju spriječi zvono na vratima. I pretpostavljam da je htjela dati komentar na Matt'ovu izjavu.

Mama i tata su brzo ustali, da Anne i njezin muž ne čekaju dugo vani, zato što je vani prohladno za ljetne Londonske večeri. A Matt i ja smo čekali da oni uđu u boravak da se upoznamo i izvučemo nekoliko minuta kasnije.

Za nekoliko trenutaka u dnevni boravak je ušla vrlo lijepa žena srednjih godina, smeđe kose i plavih očiju, sigurna sama da je ona takozvana mamina prijateljica Anne. Za njom je ušla vrlo lijepa mlada cura, pretpostavljam Annina kćerka, plave kose i plavo-zelenih očiju. Za tom curom čije ima ne znam je ušao muškarac, pomalo sijede kose smeđih očiju, pretpostavljam Annin muž. A za njim je ušao vrlo visok vrlo zgodan dečko, pretpostavljam Annin sin, smeđih kovrči koje su gurnute prema iza da mu ne idu u oči koje su bile kristalno zelene, jedne od ljepših koje sam ikada vidjele na muškarcu. Za njima, naravno, moji mama i tata.