Love actually » h.s.

Chapter 57.

Ellie's P.O.V

"Sjedni." Naredi mi Jan, kada uđe u sobu, a za sobom zaključa vrata. Pogledam ga zbunjen, "Zašto bi te slušala?" Upitam ga, okrene se prema meni, a njegova čeljust je stisnuta i gleda ljutitim pogledom prema meni.

"Zato što ja tako kažem." Kroz zube kaže, i uhvati me za podlakticu i grubo baci na krevet, ako se to tako može nazvati. "Pa da se oprostimo, pošto uskoro ideš." Namigne mi, i sjedne pored mene.

"Kako to misliš uskoro idem?" Upitam ga, pokušavajući izvući što više informacija. "Grace je uspjela u svojemu naumu?" Upitam ga preplašeno, nadam se da nije. Inače ću joj glavu otkinuti.

"Ne," Odmahne glavom, "Tvoj dragi je tako zaljubljen u tebe, da se to nikada neće dogoditi. Osim," Kaže, no zaustavi se, i prstom prođe po mojemu obrazu. "Osim ako ga ti prevariš." Dovrši, i pokloni mi zločesti osmijeh.

"Ja ga nikada neću prevariti." Kažem, a Jan se glasno nasmije. "Možda ne samovoljno, ali.." Približi mi se, tako da između nas nije bilo više prostora. "Tako te želim.. Mm svojom." Položi ruku na moje bedro.

"Makni se od mene!" Kažem kroz zube, stavim ruke na njegova ramena i odgurnem ga. Ustanem i odem na drugi kraj sobe, a Jan dođe za mnom i gurne me na zid, stavljajući moje ruke u njegove sa svake strane moje glave.

"Znam da ti se sviđa, zato ne glumataj." Kaže, i grubo prisloni usne na moj vrat, stišćući me svojim tijelom. Toliko čvrsto da se ne mogu pomjeriti.

Premjesti moje obadvije ruke u njegovu jednu, i ostavi ih iznad moje glave. Druga ruka mu putuje mojim strukom sve do ruba moje majice i vrhovima prstiju ju malo podigne, toliko da njegova ruka uđe ispod i krene prema gore.

"Vidiš da ti se sviđa, čak si se i naježila." Kaže podmuklo, pokušam se otrgnuti iz njegovog stiska, a on moje pomicanje spriječi svojim nogom, koja nekako sprečava da se pomjeram.

"Ježim se jer mi se gadiš." Viknem, što njega natjera da pusti moje ruke i svoj dlan stavi preko mojih usta. Sprečavajući me da se nastavim derati. Ugrizem ga za dlan, i rukama gurnem njegova ramena.

Nisam ga dovoljno gurnula, samo je par koraka zateturao u nazad. "Hm, borbena si. Volim to." Kaže, a na njegovim usnama zaigra zločesti osmijeh.

Ovaj put me još čvršće gurne na zid, njegove usne se zalijepe na moju čeljust, putujući prema vratu, pa sve prema dolje. Jan'a od njegovih radnji spriječi glasan udarac u vrata, koja se odmah i otvore.

"Odmakni se od nje!" Naredi mu stariji muškarac, sa pištoljem uperenim prema nama, zapravo Jan'u. Iza njega stoje još desetorica, također sa pištoljem uperenim prema Jan'u. "Slušaj me, ne želiš da pucam u tebe. Pusti ju!" Ponovno mu naredi.

"A tko ste vi?!" Vikne Jan, okrećući se cijelim tijelom prema njima. "Specijalna policije." Vikne, stariji muškarac, čvrsto držeći pištolj u ruci. Jan pogleda šokirano mene, i stisne čeljust, okrećući se ponovno prema meni.

"Za sve je kriv tvoj idiotski dečko!" Vikne na mene, grubo me gurne na zid, a moja glava se snažno susretne sa čvrstim zidom. Odjednom mi postane crno ispred očiju, i padnem na pod, a zadnje što čujem je pucanj iz pištolja.

Harry's P.O.V.

"Harry, ne smiješ biti nervozan, niti mu pokazati da je sve ovo varka." Naredi mi detektiv, "Ovo je kovčeg sa lažnim novcima, to ćeš mu predati, i tu mi slijedimo i hapsimo ga." Kaže, i preda mi u ruke kovčeg.