Love actually » h.s.

Chapter 56.

Harry's P.O.V.

"Hajde Harry," livadu ispuni njezini glasni smijeh, "Ne budi curica, Hazzy." Okrene se prema meni, dopuštajući vjetru da se igra sa njezinom kosom, kao i sa haljinom koja po sebi ima cvjetne uzorke.

"Els, znaš da ću te uhvatiti," kažem ustajući sa trave, i otresem hlače na kojima je bilo cvijeća, koje je Ellie koristila za izradu njezine krune.

"Ne bih se kladila." Okrene se još jednom prema meni, i isplazi mi jezik. "Brža sam." Kaže još jednom, na što ja preokrenem očima, i počnem trčati prema njoj. Okrene se i počne trčati najbrže što može.

"Nema šanse, imam duže noge." Viknem za njom, što ubrzo i dokažem omotavajući ruke oko njezinog struka. Podignem je sa tla, vrteći nas u krug, još jednom livadu ispuni njezin smijeh.

"Spusti me dolje." Zahtjeva, što i učinim, okrenem je prema sebi. Gledali smo se lice u lice. Ponovno stavim ruke oko njezinog struka, približavajući je sebi. Spojio sam naša čela, i gledao je sa smiješkom ravno u oči.

"Rekao sam da ću te uloviti," kažem na što ona preokrene očima, "Što ću dobiti za nagradu?" Upitam je, dok se mali osmijeh poigravao na mojim usnama.

"Pusu," počne no ne dovrši nego me poljubi u desni obraz, "U obraz." kaže kada odvoji njezine usne od mojeg obraza. Preokrenem očima, a na njezinim usnama zaigra zločesti osmijeh, jer dobro zna što želim.

"Ja nisam mislio na tu nagradu," polako kažem, "Drugi obraz možda?" upita me, a u njezinom glasu se mogao osjetiti humor. "Ellie." Uzdahnem, na što se ona zakikota.

Omota njezine ruke oko mojega vrata, i popne se na prste tako da su nam se vrhovi nosova dodirivali. Još čvršće je uhvatim oko struka, i približim ju mojem tijelu.

Prisloni njezine usne na moje, svoje usne pomičem u ritmu njezinih uzvraćajući joj poljubac. Moj jezik je vodio borbu sa njezinim, dok su njezine ruke lagano mrsile i igrale se sa mojim kovrčama.

Naglo se uspravljam u sjedeći položaj, dlanovima brišući krupne kapljice znoja sa čela, pokušavajući ujednačiti moje duboko disanje. Cijeli ovaj tjedan se budim iz istog sna. Sna u kojem sam sretan sa Ellie, sna u kojem je ona pokraj mene. Upravo tako, sna.

Pogled preusmjeravam na prozor, kroz pola sata će se prve zrake svjetlosti probiti i ući u moju sobu. Kao i svakog dana ovoga tjedna, se budim u isto vrijeme i iz istog sna.

Mičem pokrivač sa svojega tijela, i sa druge polovice kreveta uzimam kratke hlače i bijelu majicu te ih oblačim. Uzimam mobitel i pogledam na sat, 6:57. Lijeno ustajem iz kreveta, jer nema koristi ostati u njemu ako ne mogu zaspati.

Spuštam se niz stepenice, i u kuhinju na radnoj ploči ostavljam mobitel, pripremajući šalicu za čaj. Uzmem vruću šalicu sa čajem, i izađem na balkon. Šalicu stavim na mali okrugli stol, i udobno se smjestim na stolac.

Pogled bacam na Big Ben, koji još uvijek svijetli od prethodne noći. Na ulicama je gužva, usudio bi se reći kaos. A nestrpljivi vozači svako malo prisežu za trubom automobila, ili vikom i psovanjem.

Tamna boja iznad Londona polako nestaje, i pojavljuju se prve zrake svjetlosti, naglašavajući da je još jedan dan počeo. Ulična rasvjeta, ustvari sva svjetla koja su upaljena noću u ovome gradu polako se gase. Otvaraju se prvi kafići, pekare i trgovine.

"Harry?" Iz razmišljanja me trgne Gemmin glas, pogledam preko ramena i ugledam Gemmu u njezinoj pidžami, sa čupavom kosom i zamotanu u deku. "Opet onaj san?" Upita me, izlazeći iz stana na svjež zrak.