Love actually » h.s.

Chapter 62.

"Who's gonna be the first to say goodbye?"

Ellie's P.O.V.

"Harry," Nasmijem se, jer njegovi pokreti prstiju po mojoj nozi stvarno škakljaju. "To škaklja." Kažem, pokušavajući maketi svoje noge sa Harry'evih. No u tome me zaustavi Harry, kao i inače.

"Zar stvarno?" Upita sarkastično, "Sada vidiš kako je meni." Kaže, te nastavi sa svojim radnjama, koje je na trenutak zaustavio.

"Gledam film," Pokušam se sa filmom izvući koji igra na televiziji, no baš i ne obraćamo pažnju. "Ma nemoj, a o čemu se radi?" Upita me zaigrano, na trenutak prestane sa svojim radnjama.

"Pa o.." Počnem, te prebacim pogled na film, kojeg prvi puta vidim u životu, "O ljubavnom paru, koji je.." Opet zastanem, jer počne škakljiva scena, a moja reakcija izazove cerekanje sa Harry'eve strane.

"To nećemo gledati." Kažem, i uzmem daljinski i prebacim na drugi program, na neku seriju. "Šuti Harry." Kažem ozbiljno, ali ne izdržim dugo te se nasmijem.

Naše smijanje zaustavi nečiji mobitel, koji se ispostavi da je moj. Povučem zelenu slušalicu, ne obraćajući pažnju o nepoznatom broju.

"Molim?" Javljam se na mobitel, usput se premjestim u sjedeći položaj. Što izazove negativnu reakciju sa Harry'eve strane.

"Gospođica Wilson?" Upita me nepoznati muški glas, "Da ja sam, tko me treba?" Upitam ga, a Harry me pogleda upitno na što ja slegnem ramenima.

"Ja sam Lukas Qruik, dežurni policajac u ženskom zatvoru." Zastane, a meni se u glavi počinju formirati upitnici. "Gospođica Grace me je zamolila da sa vama na brzinu popriča." Kaže, a meni se na spomen njezinog imena diže kosa na glavi.

"Dobro?" Upitam zbunjeno, "Možete je spojiti?" Kažem, pri čemu iznenadim i samu sebe, jer, ne želim čuti za nju. Zapravo to sam mislila do malo prije. Stvarno me zanima što je razlog njezinog poziva.

"Dugo se nismo čule." Kaže piskutavi glas u slušalicu, "I možeš zamisliti nisi mi uopće nedostajala."Kaže, te se ubrzo začuje njezin glasni smijeh. Koji moram priznati, nije lijepo za čuti.

"Što želiš?" Upitam ju izravno, želim ovaj razgovor što prije završiti. Organski je ne mogu podnijeti.

"Ne budi bahata," kaže, "No prekinuti ću ti i izokrenuti neke planove sa samo jednom riječju. Harry i ja samo spavali zajedno, i imam dokaze, koji su poslani na adresu tvojih roditelja." Kaže, na ove riječi naglo se oslobodim Harry'evih ruku i ustanem sa kauča.

"Niste, lažeš zar ne?" Upitam ju drhtavim glasom, na rubu suza. U slušalici se ponovno začuje njezin kreštavi smijeh. Gledam u Harry'a i ne vjerujem, stoji par koraka dalje od mene i na licu mu je zbunjenost.

"Ne," hladno kaže, "Dokazi su ti kod roditelja pa vidi, a možeš si upitati zaručnika. Koji će na sreću postati samo bivši." Nadoveže se, a ja osjetim kako su suze već počele kvasiti obraze.

"Mrzim te." viknem u slušalicu i bacim telefon od zid. Čvrsto stisnem šake, koje počinju polako bijeliti, gledajući sa ljutnjom, i povrijeđenosti u Harry'a.

"Kako si mogao?" Jedva izustim, nisam ni sigurna da li me je čuo. Približi mi se, i krene uhvatiti za ruku ali se izmaknem i odaljim par koraka unatrag. "Ne diraj me." Viknem na njega.

"Što se desilo ljubavi?" Upita me, želeći mi se još približiti no ja se istog trenutka odmaknem od njega. "Ne zovi me tako." Viknem na njega, dok mi hladne suze kvase vruće obraze.