Love actually » h.s.

Chapter 64.

"I can't lie, I really miss you."

Harry's P.O.V.

Osjetim kako se krevet pokraj mene udubljuje, "Kako da počnem?" Nesigurno upitam, ni sam ne znam. Toliko stvari mi se mota po glavi, da me već počinje boljeti, a dodatak mojoj glavobolji je ne prospavana noć. Djelomično.

"Od početka," tiho kaže, "Kako ste se uopće našli? Što se tamo dogodilo? Sve." Stavi njezinu ruku na moja leđa, praveći polagane krugove, tako me smirujući.

..Povratak u prošlost..

Budi me zvono na vratima, okrećem se na drugu stranu, no taj netko je uporan i ne prestaje sa zvonjavom. Premjestim se u sjedeći položaj, i rukama protrljam umorno lice. Otkrijem se, na što nevoljko promumljam, kada se moje noge susretnu sa hladnim pogledom.

Sa druge strane kreveta dohvatim šorc, i navučem na sebe. Uhvatim kvaku od sobe, no kada shvatim da je zvono prestalo polako je pustim. No to ne traje zadugo, kada opet čujem zvono na vratima.

"Idem!" Zaderem se, kada silazim niz stepenice, zvono i nije baš najbolje čuti kada si tek probuđen. Okrenem ključ u bravi da otključam vrata, te povučem kvaku.

Ispred sebe ugledam Grace, gledam u nju u šoku dok se ona meni veselo smješka. "Što radiš tu, Grace?" Upitam ju, "I kojeg vraga si me probudila u-" Nagnem se da pogledam na zid koliko je sati, no Grace me preduhitri.

"Pola jedan." Kaže mi sa dignutom obrvom, "Hoćeš li me pustiti unutra, ili ću stajati tu? Moram te nešto pitati." Samo klimnem glavom, i skroz otvorim vrata da može ući. Kada uđe, skenira me od glave do pete, što me natjera da preokrenem očima.

Sjedne na kauč, i prekriži noge, proučavajući stan kao da je prvi puta ovdje. No pažnju joj privuče jedna slika na zidu, Ellie i mene. Slikana na livadi u jednom parku u L.A.u, ja sjedim na travi a njezina leđa pribijena uz moja prsa, dok ju ja čvrsto držim uz sebe.

"Što si me trebala pitati?" Upitam je, te sjednem preko puta nje, trgne se na moj glas i nasmiješi se. Dugi crveni nokti prolaze kroz plavu kosu, popravljajući zalutale pramenove.

"Oh da, skoro sam zaboravila." Kaže nasmijano, otvori torbicu i počne kopati nešto po njoj. "Večeras organiziram tulum, pa bih voljela da dođeš. Evo ti adresa." Kaže, i preda mi bijeli papirić sa čitko ispisanom adresom.

"Grace-" pokušam, no prekine me njezin piskutavi glas.

"Neću prihvatiti ne kao odgovor, odbio si me neki dan. Ne možeš i danas. Naljutiti ću se." Kaže, "Moraš mi doći na useljenje." Doda, njezine ledene plave oči proučavaju svaki detalj na mojemu licu. Što me počinje živcirati.

"Preselila si se?" Upitam je iznenađeno, pa do nedavno je imala stan u centru grada. I bila je poprilično zadovoljna njime, koliko sam ja čuo.

"Ah da," uzdahne veselo, "I dalje sam u centru, samo sada je u pitanju kuća." Kaže, zašto će joj kuća ako je sama? "Sa prijateljicom." Doda, što meni razjasni neke stvari.

"Lijepo," klimnem glavom, no ipak je krenem odbiti kada se sjetim da moram saznati što smjera. Samo tako se pojavila u mojemu životu, sigurno nije bez razloga. "Onda dolazim večeras."

"Stvarno?" Upita veselo, na što klimnem glavom. "Ah Harry, najbolji si." Usklikne i naglo se digne sa kauča, dođe do mene i snažno omota njezine ruke oko mojega vrata. Praktički mi sjedeći u krilu.