Love actually » h.s.

Chapter 17.

Ellie's P.O.V.

 

Otvorila sam laptop, da malo pronjuškam po twitteru i tumblru. Odjedanput mi je izišlo iz twittera i ušlo u skype, a na ekranu je pisalo Mattovo ime.

Prvi puta ćemo se 'vidjeti' otkako je otišao u Irsku, ja bi htjela ići u Irsku. Nije fer.

Prvo sam provjerila dali je punjač od laptopa uključen u struju, da se ne isključi usred razgovora.  Stisnula sam zelenu slušalicu i njih dvoje su mi se pojavili na ekranu. Pomirili su se. Super.

 "Ajme, pomirili ste se!" uskliknula sam na što su se oni nasmijali i pogledali jedno u drugo. "Tako ste slatki." Rekla sam kada je Matt poljubio u obraz Lily.

"Ni bok, niti ono fališ mi braco?" počeo je Matt praveći se da je ljut. Jako je loš glumac, ili ga ja dobro poznajem.

"Bok dušo!" rekla je Lily te udarila Matta u rebro, u znak da ušuti na što je on proizveo 'au' te se namrgodio. To je njezin i moj način da ga spustimo na zemlju.

"Bok Lily i bok braco. Jakoo si mi falio." Rekla sam umiljato te razvukla slovo 'o'  da izgleda što uvjerljivije. Kroz ovih par dana kako je on u Irskoj nisam se obazirala na to da on nije tu.

"Čujem da se dobro zabavljate bez mene?!" rekao je te se osmjehnuo na jednu stranu i pogledao me značajno. Nije valjda da zna za.. "H20, čuo sam sve dobro o njemu. Pijanice mala." Rekao je te se počeo jako smijati.

"Matt to je jako nepristojno od tebe." Upozorila ga je Lily,"I kako tvoja glava. Dali boli jako?" te pitala brižno, kao da mi je sestra. Nekada stvarno žalim što imam onakvog konja za brata, a ne sestru kao što je Lily.

"Dobro je, popila sam tabletu protiv glavobolje pa sam dobro koliko mogu biti." Rekla sam ignorirajući Mattovu prijašnju rečenicu, još uvijek vidno ljuta. Čuti će on mene kada dođe kući.

"Dali mama i tata znaju?" pitao je uz znatiželjni osmijeh, kao da nešto smjera. Nešto smjera, ali što?

"Ne znam. A što te to zanima, da me možda nećeš tužiti?" rekla sam te prekrižila ruke na prsima. "Tuži baba" sam promumljala sebi u bradi, sumnjam da me je čuo. Jedva sam ja sama sebe čula.

*

Mi smo skoro pričali dva sata. Stvarno smo se ispričali. Pri čemu sam saznala da dolaze idući tjedan ovamo, to znači da dolaze za otprilike tri dana. A pomirili su se tako što je moj brat ispao romantična duša samo zbog nje.

Zatražio je pomoć od Lilyne tetke kod koje je sada za vrijeme praznika. Priredio joj je večeru na kojoj se posluživalo Lilyna najdraža jela. I ispričao joj se, što je čudno za njega. On se baš i ne voli ispričavati ljudima.

Iz mojih misli me je trgnulo otključavanje vrata. Ustala sam se da vidim tko je došao. Vani ništa nisam mogla vidjeti, pao je mrak. Kada već?!

U sobu ulazi mama, a za njom i tata koji u rukama nos pune vrećice namirnica. To je stvarno čudno, oni rijetko kada dolaze zajedno sa posla. Zapravo skoro nikada.

"Bok dušo!" rekla je mama sjedajući na kauč, na mjesto na kojem sam ja do sada sjedila. "Je li te prošla glavobolja?" pitala je usput izuvajući njezine štikle, ona je svaki dan u štiklama. Kako ju ne zabole noge, mene zabole kada sam nekoliko sati u njima.

"Dobro je, zasada. Kako ste vas dvoje?" rekla sam i sjela u fotelju te uzela daljinski u ruke, sa namjenom da promijenim program. Budući da je počela emisija 'Keeping Up with the Kardashians'.

"Zašto bi te uopće boljela glava? Pa mlada si, a i nikada se ne žališ na glavobolje." Rekao je zbunjeno tata, istina je mene nikada ne boli glava. Imam takvu sreću, naravno osim danas, svi mi to kažu.