Love actually » h.s.

Chapter 40.

Ellie's P.O.V.

Iz sna me budi pištav zvuk, kojeg nisam čula jako dugo. Alarm. Nisam se micala, u nadi da će ga Harry isključiti. No kada shvatim da se on nema namjeru pobuditi, polako otvaram oči. Izmigoljim se iz Harry'evog zagrljaja, protegnem se iznad njega i isključim njegov alarm na mobitelu.

"Harry." Promumljam, blago ga trzajući po ramenu. Samo promumlja 'Mm', uhvati me čvršće oko struka, i zarobi još čvršće u svome zagrljaju. "Harry." Ponovno promumljam, ali opet ništa. 

Poljubim ga sa svake strane njegovog obraza, no nije se ni pomakao. Ostavim poljubac na njegovom nosu, ni tada se nije pomakao. Samo je napravio čudnu facu. Na kraju se odlučim probati ga probuditi tako da svoje usne položim na njegove. Uzvrati mi poljubac, hvatajući me ponovno oko struka. 

"Da bar imam takvo buđenje svaki dan." Začujem njegov dubok i jutarnji glas kada odvojim svoje usne od njegovih. Njegove kristalno zelene oči gledaju u moje plave, dok nam se nosevi dodiruju.

"Hajde, ti još ni kofer nisi spremio." Kažem kada primijetim da njegovog kofera nema u sobi, sjednem a plahta otkrije moj crni grudnjak. Odmah ju povučem prema gore, u potrazi za svojim gaćama i Harry'evim majicom.

"Evo," kaže i s poda uzme njegovu majicu i dadne mi ju. "Imam tebe da mi pomogne." Kaže dok ja navučem preko glave njegovu majicu. Pogledam u njega i ugledam njegov mili pogled.

"Okej, imaš nešto Gemmino tu za obući? Nekakvu majicu, hlače mi ne trebaju." Upitam, ustanem se iz kreveta. Harry obuće svoje bokserice i krene prema svome ormaru.

"Imam nešto za tebe." Kaže dok otvori ormar, i iz njega izvadi sivu duksu. "Evo, mislim ne trebaš je nositi ako ne želiš. Samo želim da je imaš kod sebe." Dadne mi i nervozno kaže, češkajući se po tjemenu.

Uzmem ju u ruke, naprijed je obična duksa, ali iza velikim slovima piše 'Styles 94'. Popnem se na prste, ostavim poljubac na njegovim usnama, "Hvala ti." Kažem, uzimajući hlače i odem u kupaonicu.

Na brzinu se istuširam, obučem hlače i duksu. Harry je dobro pogodio, moj je broj. Kosu zavežem u neurednu punđu, Harry me je sinoć naučio kako se to radi.

Izađem iz kupaonice, i odem stepenicama do kuhinje. Pošto je rekao da će tamo biti. Ulazim u kuhinju, i zatičem njega kako sjedi za šankom i pije, najvjerojatnije kavu.

"Dobro si pogodio, moj je broj." Kažem sjedajući pored Harry'a, a tamo me zatiču moje žitarice. Koje je on napravio, poslije nego što me je upitao što ću jesti.

"Imaš sreće, jedva sam ju pronašao na odraslom odjelu." Kaže, "Bila je zadnja, i najmanji broj. Ne mogu vjerovati da si toliko sitna." Da, to su moji problemi kada odem u shopping. Sve mi je veliko, tako da nekada kupujem i na dječjem odjelu. To bi bilo tako sramotno da neko to sazna.

*

"Kako inače slažeš odjeću u kofer?" upitala sam kada smo ušli u Harry'evu sobu s naumom da mu spremimo odjeću za turneju.

"Pa," promumlja češući potiljak, "Samo stavim odjeću u kofer." Nisam ni očekivala drugačiji odgovor od jednog muškarca, koji je u duši još uvijek dijete.

"Naravno." Promumljam sjedajući na pod ispred ormara, ubrzo mi se pridružio i Harry. Ja sam mu polako počela slagati odjeću, a on je govorio što će ponijeti. I govorio mi je svoje viceve, koji uopće nisu smiješni.

"Hajde, samo još ovaj." Kaže, spremim još jednu njegovu košulju u kofer. Pogledam ga, a on napravi 'puppy face' , "Ovaj je stvarno dobar."