Love actually » h.s.

Chapter 69.

"You're the one that I want at the end of the day."

..nekoliko tjedana kasnije..

Ellie's P.O.V.

"Dolazim čim završimo u studiju, može?" Kaže Harry omotavajući svoje ruke oko mojeg trbuha, koji više nije ravan. Stavim prste u njegove kovrče, sklanjajući mu kosu sa lica.

"Mhm," promumljam uz njegove usne, i ubrzo osjetim njegove usne na mojima. Nježno ih ljubi, dok me još više stišće uz sebe.

"Ako ostanem sekundu duže, neću se moći odvojiti od tebe." Promumlja Harry, prekidajući poljubac. No i dalje drži svoje ruke oko mojega struka.

"Pozdravi dečke." Kažem mu, spuštajući opet svoje usne na njegove, dajući mu mali i brzi poljubac prije nego odvojim svoje tijelo od njegovog.

"Budem, volim te." Kaže ponovno spuštajući svoje usne na moje, dok usput oblači jaknu. "Volim te." Popravim mu kragnu jakne, i otisnem poljubac na njegovom obrazu prije nego izađe iz stana.

"Sada smo samo nas dvije ostale." Kažem sebi u bradu, i stavim ruku na svoj trbuh, koji se uopće ne vidi. Osim kada ostanem samo u grudnjaku i vidi se da počinje rasti.

(..)

Od knjige, koju trenutno čitam, prekine me zvono na vratima. Lijeno se ustanem, označujući stranicu na kojoj sam stala, te ju potom stavljam na stol. Otvaram vrata i susrećem se sa visokim smeđokosim dečkom, sa kristalno plavim pogledom.

Crne marte, crne uske hlače koje su pripijene uz njegove vitke noge. Crna majica, koja otkriva njegove istetovirane ruke i pomalo vrat. Crna kožna jakna u desnoj ruci. Pirsing u lijevom kutu njegovih usana, i na desnoj obrvi. Plavi ledeni pogled je usmjeren prema meni. Oštre crte lica, pokazuju da je u sredini dvadesetih. Pokoja pjegica ispod očiju. Bijela kosa, koja je sa strana kratka, a na vrhu je zalizana prema iza.

Stoji ispred mene, gledajući dolje prema meni, pošto je dosta viši od mene. Njegov plavi pogled, promatra svaku crtu na mojem licu.

"Helen?" Odluči nepoznati dečko prvi progovoriti, njegov duboki i promukli glas je jedino što se čuje u hodniku. Pogledam ga zbunjeno, do vraga, kako zna moje ime?

"A ti si?" Upitam ga izravno. Dečko skrene pogled i nervozno se počeše po vratu, i ponovno pogled vrati na mene. "I kako znaš moje srednje ime?" Upitam ga još jedno pitanje.

"Thomas." Predstavi mi se, i počne se igrati sa pirsingom na svojoj donjoj lijevoj usnici. "Znam te od malena." Kaže, što me još više zbuni, jer me možeš ubiti ali ja se njega ne mogu sjetiti.

"Kako kada ja tebe ne znam?" Upitam ga, u glavi preokrećem svoje djetinjstvo ali nikako mi ovaj dečko ne dolazi u glavu.

"Bila si mala kada smo se zadnji puta vidjeli."

"Tko.." Počnem, no Thomas me prekine usred rečenice. "Ti si mi sestra, rođena." Kaže, a ja ostanem zatečena. To nije istina, sto posto nije.

"Lažeš." Odmahnem glavom, pa valjda bi se sjećala svojeg vlastitog brata. "Ne lažem, ponavljam, bila si mala kada si me zadnji puta vidjela." Stoji čvrsto ispred mene, i sa sigurnošću govori ove riječi.

"Zašto da ti vjerujem?" Upitam ga, njegova vilica se stisne, i tako mu crte lica postanu još više izraženije. Te mu cijelo tijelo postane napetije.