Love actually » h.s.

Chapter 61.

Harry's P.O.V.

"Golupčići ručak je na stolu," dovikne Gemma gledajući prema nama. Pogledam ju preko Ellie'nog ramena i klimnem glavom, u znak da sam ju razumio. Okrenem glavu prema Ellie, koja se doslovno ne može pomaknuti iz mojega zagrljaja.

Pokuša se pomaknuti, no ne ide joj, "Harry sada me moraš pustiti." Kaže mi, i makne svoje ruke koje su bile oko mojega vrata, i pokuša njima razdvojiti moje ruke sa njezinog struka.

"A što ćeš mi dati da maknem ruke?" Upitam ju, a ona me isprva pogleda da se prestanem šaliti, ali ubrzo shvati da sam ozbiljan pa se zamisli. "A što bi ti želio?" Upita me, dok joj je osmijeh pobjegao na jednu stranu.

"Ti jako dobro znaš." Kažem, a ona nakrivi glavu i odmahne, u smislu da ne zna o čemu govorim. Bocnem ju po struku, jer jako dobro znam da je tu najškakljivija. Promeškolji se, i iz njezinih usta izađe glasan smijeh.

"Prestani Harry," kroz smijeh kaže, pokušavajući odmaknuti moje ruke, no bezuspješno. "Dobro Harry, dobiti ćeš što poželiš, samo me prestani škakljati." Kaže, te ja prestanem sa svim svojim radnjama.

"Jesam, sada ono što si obećala." Kažem, te ruke ponovno omotam oko njezinih leđa. Ubrzo ona svoje ruke vreti oko mojega vrata, i privuče me bliže k sebi. Spoji naše usne u lagan poljubac, njoj prepuštam da ovaj put vodi u poljupcu.

"Khm," začuje se kašljanje iza naših leđa, Ellie se odvoji i pogleda prema osobi, koja je najvjerojatnije moja sestra. "Rekla sam, ručak je na stolu. U slučaju ako niste čuli." I bio sam u pravu, moja draga sarkastična sestra.

"A ja sam klimnuo glavom, kao znak da sam čuo. Ako nisi vidjela." Odvratim i ja njoj sarkastično, na što me je Ellie lupila po ramenu, kao opomenu da budem pristojan.

"Mali," zaprijeti mi prstom, "Ja sam starija, i ja jedina ovdje mogu imati pravo. A ti me moraš slušati." Kaže, i pogleda me poprijeko. "I još nešto, ti si razmažen." Kaže, ali zadnju riječ slovka, naglašujući ju.

"A ti ljubomorna."

"Ma molim te, na što?" Upita me, stavi ruku na lijevi kuk, te se na lijevu nogu podboči, željno iščekujući moj odgovor.

"Na mene, i moju slavu."

"Ma molim te Harry, ja sam proglašena the better Styles." Kaže, i zamahne kosom na drugu stranu. Preokrenem očima, a Ellie se glasno nasmije. Pogledam ju zbunjeno.

"Daj pet G, ostavila si ga bez teksta." Kaže Ellie kroz smijeh te si Gemma i Ellie dadnu peticu. "Nije." Pobunim se, iako iskreno nisam znao što bi joj odgovorio.

"Ostavila sam te bez teksta," Isplazi mi Gemma jezik, "Zato trebaš biti ljubomoran, jer sam ostavila slavnog Harry'a Styles'a bez teksta." Sada će mi se neko vrijeme naslađivati na ovo.

"Kažem da me nisi ostavila bez teksta." Uporan sam u svojemu naumu da dokažem suprotno od prave istine.

"Harry, zašto jednostavno ne priznaš?" Upita me Gemma, premjesti se iz prethodnog položaja, te stane uspravno i prekriži ruke na prsima, gledajući me sa zločestim smijehom.

"Jer nemam što." 

"Oh da, tvoj muški ego će pasti. Pa kako sam to mogla zaboraviti." Kaže, i lupi se rukom po čelu, preokrenem očima i dignem Ellie iz svojeg krile, te se ubrzo i ja ustanem sa stolice.

"Neće." Jednostavno kažem, na što Gemma preokrene očima. "Opet se svađate?" U nevjerici upita mama, sjedajući za stol.

"Ona je kriva, prva je započela." Istog trenutka obranim sebe, što je i istina. Ona je prva započela i rekla mi da sam razmažen. "Rekla je da sam razmažen."