Love actually » h.s.

Chapter 53.

Ellie's P.O.V.

Od nepoznato: "Možemo li se naći u parku? Na starom mjestu? -G"

G kao Gemma? Ona mi sa tim slovom prva pada na pamet, a i nas dvije smo se znale nalaziti u obližnjem parku. Obučem starke, ostajući još uvijek u trenirci. Uzmem papirić i napišem Harry'u poruku.

"Otišla sam u park naći se sa Gemmom, brzo dolazim."

Ostavim na njegovom noćnom ormariću, i spustim se stepenicama dole. Pri izlasku iz zgrade zapuše hladan vjetar, što me natjera da preko glave prebacim kapuljaču veste.

...

Stignem u park, nakon 5 minuta pješačenja, zahvaljujući Harry'u što je izabrao blizu stan. Stojim ispred fontane gdje smo se Gem i ja znale često sastajati, čekajući da se plavooka djevojka pojavi. Sve više postaje hladno, da sam bila pametna ponijela bi jaknu sa sobom.

"Gdje si Gemma?" Promumljam sebi u bradu, nos mi počinje curiti, a zasigurno je i crven kao i obrazi. Prste pokušam ugrijati u džepovima veste, koja nije toliko topla da mi prste ugrije.

Iz džepa trenirke izvadim mobitel, tražeći po imeniku Gemmin broj. Stisnem da ju pozovem, i stavim mobitel na uho, čekajući da se javi. Što bi moglo potrajati, pošto joj se nekada ne da javiti. Da čudna djevojka.

Jan's P.O.V.

Nedaleko od sebe ugledam smeđokosu curu, okrenutu nama leđima. "Nju?" Upitam pokazujući na curu u sivoj trenirci, koja stoji svega par metara ispred nas.

"Da, baš nju." Kaže G, stišćući još bliže njezinu tanku jaknu. Pobogu, ako znaju da u Londonu nije ljetno vrijeme cijelu godinu, što nose takve jaknice, kratke haljinice, i ne znam što sve ne nose za ljepotu.

"Što ću ja od toga dobiti?" Upitam je znatiželjno, jer se nismo ništa oko toga dogovorili, samo mi je rečeno da dođem u ovaj park, a o detaljima ćemo se kasnije dogovoriti.

"Što god želiš, samo učini što ti je rečeno i biti će tvoje." Kaže nervozno, te prođe njezinim dugim prstima kroz kosu. "Samo pazi da nas nitko ne vidi, čekam te u kombiju." Kaže, okrene se u trenu oka te nestane iza ugla.

Stavim kapu na glavu, koju sam do maloprije držao u ruci. A na pamučnu gazu malo nanesem anestetika, zahvaljujući sestri što mi ga je nabavila, jer bez njega ne znam kako bi ovo izveo neopaženo.

Priđem joj iza leđa, jednom rukom čvrsto stavim gazu na njezina usta, dok ju drugom čvrsto držim da mi se ne otme i pobjegne. Polako se svaki mišić u njezinome tijelu počeo opuštati, dok nije skroz pala u moje naručje.

Uhvatim je i što brže stavim u kombi, zavezujući joj ruke i noge, kao i povez oko usta. Sjednem natrag do G, a ona gleda ovu curu sa pobjedonosnim osmijehom.

"Tko je ona?" Upitam je zbunjeno, nikada je u životu nisam vidio. G je lijeno prebacila svoj pogled na mene, još uvijek joj zločesti osmijeh igra na usnama. Dugim crvenim noktima stavi njezinu kosu iza njezinog uha.

"Otela mi je dečka." Jednostavno kaže, a ju pogledam ljutito. "Zašto me tako gledaš?" Upita nevino, ona se pravi glupom ili je općenito glupa?

"Čekaj," duboko uzdahnem pokušavajući da ne poludim i izderem se na nju. "Cijela ova otmica zbog cure koja ti je ukrala dečka?" Izderem se na nju, pokušavajući da taj moj ton zvuči što tiše.