Love actually » h.s.

Chapter 72.

"What a feeling to be right here, beside you, now."

Ellie's P.O.V.

"I?" Harry prekine tišinu, podignem pogled prema njemu, i svoje oči zaključim na njegovim zelenim. "Što misliš na kuću?" Upita me, i pogledom prođe po našoj novoj spavaćoj sobi.

"Prelijepa je," započnem, "Stvarno je." Kažem, i široko se nasmijem.

"Ali?"

"Malo je prevelika. Što će nama šest spavaćih soba i sedam kupaonica?" Upitam ga, malo je pretjerao oko toga. Kuća je savršena, i sigurna sam da je skupa koliko i izgleda. I to me muči, jer ju je Harry kupio od svojih novaca. A ne pola-pola.

"Gledaj," kaže, i povuče se par koraka unazad i sjedne na krevet te mene posjedne u njegovo krilo. "Četiri dječje sobe će biti, jedna gostinjska i naša soba. A svaka soba ima kupaonicu + kupaonica dolje na katu da ne moramo ići gore." Objasni mi.

"Harry već smo pričali, nećemo imati četvero djece." Kažem mu, iako sam mislila da smo se oko toga dogovorili, Harry mora biti tvrdoglav i nastaviti po svojemu.

"Želim da se Aurora ima sa kime družiti." Kaže, i namigne mi. Zagrize usnicu kako bi spriječio da mu se zločesti osmijeh pojavi na licu.

"Aurora?" Zbunjeno ga upitam, Harry blago klimne glavom i ucrta mu se osmijeh na licu. Pokazujući rupice na obrazima.

"Naša mala Aurora Helen." Kaže ponosno, i otisne poljubac na moj obrazu dok se njegova ruka pronađe na mojem trbuhu. Nježno radeći kružne pokrete.

"Zašto baš Aurora?" Upitam ga znatiželjno, dok se igram sa kosom na njegovom vratu. Premjesti ruke oko mojih kukova i približi me još više k njegovom tijelu.

"Moja baka se zvala Aurora," kaže i dadne mi maleni osmijeh. "Želim nekakvu postojeću uspomenu na nju, ako ne želiš mo-" Započne govoriti, i to što želi učini je lijepa gesta. I ne vidim razlog zašto ne učiniti to.

"To je vrlo lijepo od tebe, Harry." Kažem nasmiješeno, "I ne vidim razlog zašto se naša mala curica ne bi zvala Aurora." Kažem, a Harry'u se pojavi ogromni osmijeh na licu.

"Stvarno?" Upita me, i ja klimnem glavom. Nježno, ali čvrsto me zagrli, i stavi svoje lice u moj vrat. "Najbolja si, i volim te." Kaže ostavljajući poljubac na mojem vratu.

"Nisam," nasmijem se, omotavajući ruke oko njegovih ramena. "Volim te Hazzy." Šapnem blizu njegovog uha, te uz zločesti osmijeh kažem njegov nadimak koje nikako nije zavolio.

"Opet počinješ sa tim nadimkom?" Negodujuće promumlja, ali uz svoju kožu na vratu osjetim kako se smiješi.

"Sladak je." Kažem, i osjetim kako se Harry promeškoljio, jer znam koliko mrzi kada ga nazivam, ili nešto njegovo nazivam slatko. I kako nije prigodno njega, muškarca, nazivati tim slatkim imenima.

"Ja nisam sladak." Naduri se, i izgleda iznimno slatko tako, koliko god on to nijekao. Donja usnica preko gornje, nos mu je malo naboran, a obrve spojene. "Jedina osoba koja je slatka ovdje si ti." Kaže, i poljubi vrh mojeg nosa.

(..)

"Harry?" Dozovem ga, i podignem glavu, kako bih ga mogla pogledati. Njegove noge su zapetljane sa mojima, i to pomalo smeta jer me bockaju njegove dlake. Ali u drugu ruku me njegove noge griju, i to paše.

"Reci ljepotice." Kaže Harry, i povuče poplun prema gore, prekrivajući naša ramena.

"Kako ćemo reći našima da smo se vjenčali?" Upitam ga, duboki izdah ispusti Harry'eva usta, te sakrije svoju glavu u moj vrat.