Love actually » h.s.

Chapter 42.

Ellie's P.O.V.

Prvo otvaram jedno oko, zatim i drugo. I još se više zavučem pod pokrivač, vani kiša lije kao iz kabla. Promatram kako kapljice kiše kucaju od moj prozor, i kako vjetar savija grane stabla.

Nakon nekog vremena izležavanja uspravljam se u sjedeći položaj, otkrivajući se i dopuštajući da hladnoća zaprijeti mojim bosim nogama. Stavljam noge na hladan parket i pretrčim do kupaonice.

Obavim svu potrebnu higijenu, obučem tajice i Harry'evu duksu, koja mi kao i njegove majice dolaze do pola bedara. Na noge obučem čarape, a kosu zavežem u neurednu punđu.

Silazim u kuhinju, tišina vlada u cijeloj kući. A na frižideru ugledam zalijepljenu poruku, i mamin rukopis.

"Mi smo otišli kod Lily'nih roditelja na ručak, da se ne brineš. Doći ćemo danas navečer, pazi se. Mama."

Zgužvam papir i bacim ga u koš za smeće, u pećnici stoje još uvijek topli waffles. Uzimam sirup iz frižidera i posipam ga preko waffles'a.

Kada pojedam waffles, tanjur, i šalicu iz koje sam pila sok operem i ostavim sušiti. Skuham si topli čaj od mente, i krenem prema sobi. Pazeći da ne prospem čaj.

Ulazim u sobu, na krevetu zatičem Lolu. I lijeno me promatra. Čaj odložim na noćni ormarić, a pogled mi se zaustavi na radnom stolu i knjizi koja tjednima čeka da ju pročitam. Eleanor i Park.

Knjigu uzmem u ruke, i pogledam na skripte na stolu. Dvoumim se što ću, ali knjiga ipak prevlada. Danas sam stvarno lijena za učenje. Zavučem se pod plahtu, a Lola se još više sklupča uz mene.

*

Iz mojih misli koje je okupirala ova prekrasna knjiga budi me zvuk mobitela koji oglašava da mi je poruka stigla. Označim stranicu na kojoj sam stala i knjigu ostavim pored sebe.

Otključam mobitel, i stisnem na jednu ne pročitanu poruku. Harry.

Od Hazzy: "Skype?"

Za Hazzy: "Nazovi za pet minuta."

Pošaljem i ostavim mobitel pored sebe. Uzmem laptop, i prijavim se na Skype. Stisnem zelenu slušalicu kada se pojavi Harry'evo ime. Ovoga puta ne ugledam njegove nestašne kovrče, sada se kriju iza gumice koja je zavezana u punđu.

"Hazzy!" Uskliknem i podigne pogled, izgleda jako umorno i iscrpljeno. Na licu mu se stvori umorni osmijeh, a njegove zelene oči koje isijavaju srećom.

"Ljepotice," kaže, a moj se osmijeh poveća na njegov nadimak. "Još uvijek me voliš tako zvati?" Upita, ja klimnem glavom i nasmijem se glasno.

"Da, baš je sladak nadimak. Zar ne?" Upitam ga, a on preokrene očima. "Kakav ti je bio dan?" Upitam ga, te dodam, "Izgledaš umorno i iscrpljeno."

"Naporan," uzdahne, "Ujutro intervju, kasnije proba i naposljetku koncert." Umorno protrlja oči.

"Koliko je tamo sati, uopće?" Upitam, kada shvatim da je oko njega mrak i da je bez majice. "Pola dvanaest." Odgovori mi na pitanje.

"Harry ti moraš ići spavati." Uskliknem, "Bolje mi je ovako. Sa tobom." Promumlja, "To je moja duksa, zar ne?" Zaigrano upita, a na licu mu se formira nestašni osmijeh.

"Da, ovdje u Londonu cijeli dan pada kiša, i hladno je." Negodujuće promumljam, iako volim ovakvo vrijeme. Zadnjih dana je stalno ovakvo vrijeme i dosadilo mi je.

"Tipično za London." Kaže nimalo iznenađeno, "Ovdje je tako vruće, ne možeš normalno spavati." Kaže uz prevrtanje očima, definitivno nije navikao na vrućine.