OŽILJAK (završena)

Put u nepoznato

Katarina je upravo dovršavala pospremanje i namještanje dviju soba u kojima poduže vrijeme nitko nije boravio kada ju je prenulo zvono na vratima. Krećući u susret svome nećaku razmišljala je o događaju koji ih je zadesio prije jednog desetljeća, promijenivši njihov odnos zauvijek.

Danijelovo veselo i bezbrižno djetinjstvo u jednoj noći prekinuo je još uvijek nepoznati počinitelj. Iz uvijek nasmijanog dječaka Danijel je izrastao u ogorčenog mladića.

Postao je vrhunski obučen vojnik za mirovne misije i upravo se s jedne takve, nakon pune 2 godine, vratio iz Afganistana.

Tek kada mu je otvorila vrata i ugledala ga kako stoji na pragu, postala je svjesna koliko joj je zapravo nedostajao. Nasmijala se od uha do uha i pohitala mu u zagrljaj. On nije dijelio isto oduševljenje. Potapšao ju je po ramenu i svoje lice obilježeno ožiljkom iskrivio u nešto nalik osmijehu. Zatim se osvrnuo oko sebe, podignuo svoj kovčeg i odmarširao u sobu.

Katarina iziđe u vrt, prisloni ruku na stisnuto grlo i obriše odbjeglu suzu s obraza. Trebala se već naviknuti na njegove postupke, ali kada nekoga voliš svim srcem, nijedna njegova mana toj ljubavi ne predstavlja prepreku.

Vrt koji se prostirao u njihovom dvorištu bio je jedina stvar koja ju je povezivala sa nećakom. Oboje su se brinuli oko okućnice, a njegovo šarenilo bilo je jedina ljepota i zanimacija koja ih je održavala na životu. Također, taj oku i osjetilima ugodan obzor bio je jedina stvar koja ju je trenutno mogla utješiti. Budući da jedino živo biće s kojim je obitavala, nije marilo ni za svoje, a kamoli tuđe potrebe i osjećaje.

Pogledala je u smjeru jedne ruže, ruže koja je pokrenula njihov desetogodišnji hobi i baš kada je krenula prema njoj, začula je Danijelov glas kako grmi s drugog kata: "K vragu, što je ovo!!! Rekao sam ti da ništa ne diraš!" Znala je da govori o nekoliko ukrasa kojima je nastojala osvježiti njegovu sterilnu sobu.

Potrčala je na kat kad je začula razbijanje stakla. "Čemu sve ovo? Rekao sam ti da cvijeće trpim samo ispred kuće, u vrtu, gdje mu je i jebeno mjesto!"

"-Oprosti, samo sam mislila da bi se možda..." Prekinuo ju je u nastojanju da se opravda.

"- Ne... gledaj Katarina...bolje da uopće ne misliš! Čemu jebena dobrodošlica kad dobro znaš da se svaki put kada odem onamo svim srcem nadam kako ću se vratiti isključivo u urni. Osmijeh na moje lice neće donijeti ni tvoje pošalice, ni tvoja motivacijska pisma, ni to što si pripremila moju omiljenu hranu, a pogotovo ne par leševa ruža obješenih u vazi. Ništa od toga ih neće vratiti...Glas mu se slomi pa pojača ton kako bi prikrio nepodnošljivu bol koja mu je poput biča parala utrobu. Katarina shvati već jednom! Živ sam još jedino zato što se bojim Boga i ništa što ti napraviš neće me potaknuti da promijenim mišljenje. Takvo što ne postoji, zato se, ko Boga te molim, prestani već jednom truditi jer sve što time postižeš jest da mi užasno dižeš živce, OK!?"

- "U redu..." Katarina protisne, sačuvavši suzu u oku za trenutak kada se napokon nađe ispred zatvorenih vrata njegove sobe. Par njegovih oštrih riječi neće ju pokolebati u nastojanju da pokuša vratiti volju za životom tom nesretnom djetetu.

Zato što je znala da se ispod svih tih nepristupačnih slojeva spletenih od boli, nalazi čisto srce mladića kojem je naprasno oduzet najljepši dio odrastanja. Zato nije imala namjeru odustati... pogotovo ne sada kada se spremala izvaditi posljednji as iz rukava. Kad već njezina briga nije bila dovoljna da mu izmami osmijeh na lice, jedino što joj je preostalo bio je jako riskantan ulog, ali ako se karte nekim čudom poslože u njezinu korist, dobitak bi bio nemjerljiv materijalnim bogatstvom... zato što bi ga spasio.

Radilo se dakako... o ljubavi.

...

... Sandra je pogledala na papirić s adresom koju joj je otac ostavio. Od kuće na osami ograđene visokom ogradom zaraslom u bršljan nazirao se samo krov. Djelovala je turobno i zastrašujuće, te je teško bilo i zamisliti da netko u njoj zapravo stanuje. Dala se usporediti sa jednom od onih iz američkih horor filmova. U sebi se pomolila da je promašila ulicu i da to ipak nije mjesto gdje bi se trebala useliti.