OŽILJAK (završena)

Lice prošlosti

Njihova mala izvedba u automobilu bila je na granici između cirkuske akrobacije i romantične porno komedije. Konačni rezultat užurbanosti kako njezin otac i njegova teta ne bi shvatili da se njihov razgovor previše odužio bio je nejednak ritam disanja i istegnuće mišića vrata, ruku i nogu... između ostalog. No nisu se bunili jer su iako na teži način uspjeli obaviti ono što je bilo nužno.

„ – Nikad ne bih pomislio da ću se morati skrivati u vlastitoj kući." Kratko je izdahnuo i nakon toga duboko udahnuo. „ – U vlastitom autu!" Ispravila ga je cerekajući se. Približavajući se kući popravljali su odjeću na sebi, a kad su već bili na ulaznim vratima, češljajući prstima kosu, uspaničeno ga je upitala: „ Kako izgledam?" Shvatila je da ju je i prije no što mu je postavila pitanje zaljubljeno gledao onim svojim zelenim očima.

Pomilovavši ju po čelu, vratio joj je kosu iza uha. Zatvorila je oči. „ – Prekrasna si." Prošaptao je i svojim usnama pomilovao njene. „ – Bože, tako ćeš mi nedostajati." Kada su im se pogledi susreli nije bilo sumnje da zaista i misli to što govori. Bacila mu se oko vrata. „ – Vjeruj mi, nećeš imati prilike niti pomisliti da ti nedostajem, a ja ću već biti ovdje."

Poljubio ju je u kosu netom prije no što je njihov zagrljaj prekinulo otvaranje vrata. „ – Jesu li se strasti smirile?" Njezin otac oštrim glasom je upitao, uprijevši smrtno ozbiljnu facu u Danijela koji se nespretno počešao po zatiljku. „ – Ovaj, nisam siguran na što točno mislite..."                 „ – Mislimo? Danijel nije vrag da sam toliko ostario da si mi počeo persirati... ili je ovdje možda nešto drugo u pitanju." Podignuvši obrvu okrenuo se prema Sandri, a zatim ponovno prema Danijelu sumnjivo ga odmjerivši.

Danijel je umalo počeo mucati i bio je toliko sladak da bi mu skočila u krilo da se njezin otac nije nalazio između njih, a uostalom skok u pomoć mu je sada bio daleko potrebniji. „ – Tata ne brini, sve je u redu. Danijel je bio pod velikim pritiskom ovih dana no on i ja smo uspjeli pronaći zajednički... jezik. Zar ne, Danijel?" Namignula mu je i zagrizla usnicu postavivši upit dvosmislenog značenja koji ga je čini se još više zbunio. Da nije bila noć zaklela bi se da se... zacrvenio?

„ – Da, da... sve je u redu." Promrsio je na što se njezin otac razdragano osmjehnuo. „ – E pa znate što?" Zagrlio je Danijela jednom rukom na što se ovaj lagano trznuo, a zatim drugom rukom privukao i Sandru u zagrljaj te se našavši između njih, odmjerio najprije jedno pa drugo te zaključio. „ Drago mi je da je tako." Posvetio se zatim samo Danijelu te ga potapšavši po ramenu nastavio. „ Momče, možda to nikada nisi shvatio, a možda ti jednostavno nije bilo stalo do toga no uvijek si mi bio poput sina. Hvala ti što si pazio na ono što mi je najvrjednije. Hvala ti... na svemu."

Zatim je uslijedio pravi muški zagrljaj koji joj je natjerao suze na lice, a po načinu na koji se Danijel držao, mogla se zakleti da se mučio zadržavati suze svom snagom. „ A sada molim te ispričaj NAŠE stare kosti... ovo je izgovorio sarkastičnim tonom, ali zbilja bih se volio poći odmoriti. Sandra uzeo sam si za pravo da spustim tvoje kovčege. Ukoliko ti još nešto treba pričekat ću te u autu, ali molim te nemoj se dugo zadržavati."

Susrevši se s Danijelovim licem prebojanim tugom koju se uzaludno nastojao prikriti, doviknula je ocu koji je već bio nadomak prtljažnika automobila. „ – Da, zapravo moram uzeti još samo jednu stvar." Zatim se, nakrivivši glavu nasmiješila ljubavi svoga života, potrčala mu u zagrljaj i otela poljubac sa usana. „ Volim te!" Kriknula je. „ I zato ti obećavam! Zadržiš li još samo na sekundu tu cmoljavu facu na licu, neću te nikada više poljubiti." U istom trenu namjestio je osmijeh koji je izgledao kao da je upravo progutao kiselo grožđe.