OŽILJAK (završena)

Pakleni plan

„- Jesi li ti pri sebi?" „- Ignoriraš nas cijeli dan!" „- Dan i pol!" „- Još od subote visimo na Facebook-u kako bi čule dojmove, znaš li  kakvoj smo napasti morale odoljeti da jučer ne banemo u posjet!" Graktanje njezinih prijateljica dočekalo ju je čim je ušla u automobil. Jedina koja joj nije uputila opasku bila je Lana i to isključivo zbog činjenice što od učestalih napada zijevanja nije stigla progovoriti. A ona nije znala što da im odgovori. Bilo ju je sram i pred samom sobom, a kamoli pred nekim drugim. Očajnički je željela zaboraviti ovaj vikend no znala je da je to unaprijed izgubljena bitka.

Kad bi im i pokušala objasniti nije znala otkud krenuti. Od jučerašnjeg rastanka s Danijelom vegetirala je u svojoj sobi nastojeći ne umrijeti od muke. Sva sreća pa jučer stvarno nisu banule jer bi poznajući njihov temperament, Danijel sigurno završio s nekoliko polomljenih rebara i frakturom lubanje. Njezin izraz lica utišao je daljnja pitanja. Osjetila je težinu 4 zabrinuta pogleda na sebi. Primirila ih je kratkotrajnom odgodom. „Pričat ćemo poslije nastave, u redu?" Uputila im je usiljeni osmijeh na kojeg teško da su nasjele no svejedno su prestale navaljivati.

Već na ulazu u školu osjetila je snažan poriv za povraćanjem. Postoji li omraženiji dan od ponedjeljka? Taj dan zacijelo mrzi i sam sebe zbog silne netrepeljivosti koju konstantno mora podnositi. A kako reagirati na ponedjeljak u kojem osim uobičajenog cjelodnevnog mučenja od strane profesora, kao šlag na torti dobijete osudu na susret s razrednicom zbog koje ste postali treći kotač u zamišljenoj vezi... Njezin život definitivno nije mogao postati zanimljiviji... barem se nadala...

... Bio je to najteži sat u povijesti njezinog školovanja. Srećom pa ju je od kraja školovanja dijelilo tek nekoliko tjedana. Nije bila kadra usmjeriti direktan pogled prema njoj. Tako joj je zavidila, imala je sve ono o čemu je ona mogla jedino sanjati, a da toga vjerojatno nije bila ni svjesna. Mučnina joj je ponovno navrla na grlo... Je li bila svjesna? Kakva ih prošlost veže? I ako su bili u vezi zašto su prekinuli ako on još uvijek gaji osjećaje prema njoj? Jesu li ti osjećaji uzajamni? Nije mogla, a da se ne zapita kako bi Nataša reagirala kada bi saznala za ono što je njoj jučer rekao.

K vragu... Je li joj rekao? Prisilila se pogledati ju. Doista nije bilo teško povjerovati u to. Bila je prekrasna. Sa figurom dostojnom mitološke boginje i licem holivudske ljepotice. Jedna od onih žena za kojom se rijetko koji muškarac ne bi okrenuo na ulici... a ipak je bila sama. Osjetila je kako je bol stišće u grlu. Zar je moglo postojati drugo logično objašnjenje za to osim onog da joj je srce već zauzeto. Zvono ju je spasilo od daljnjeg samoizjedanja.

Kada su se smjestile u kafiću u kojem su redovito obitavale, atmosfera je bila znantno drukčija no što su navikle. A da je ovo bio drugačiji susret dalo se iščitati iz šutnje koja je neugodno zavila situaciju i zamijenila uobičajenu potrebu dizanja ruke za pravo na riječ. Napetost se napuhala oko njih i nijedna se nije usudila probušiti balon šutnje. Čuo se zvuk Marijaninog grickanja noktiju i Ritina lupkanja prstima po koljenima, a iako ju nije vidjela jer je odsutno zurila u svoju šalicu, mogla je osjetiti kako Kika grize usne, to je uvijek činila u namjeri da odagna nervozu. „Hoćemo li nastaviti glumiti fikuse ili ćeš nam napokon ispričati što se dovraga zbilo? Ne vidiš li da umiremo od brige?"

Lana je prva puknula. Val neugode okružio je njihov stol. Nekoliko izbezumljenih očiju izgubilo se u neodređenom smjeru kada je Sandra svoj pogled napokon usmjerila prema njima. „Onda?" Lana je jedina bila ispitivački nastrojena dok je ostatak povjerenstva strpljivo čekao da se ona osjeti spremnom za razgovor. Njezina borba sa slaganjem riječi potrajala je još nekoliko trenutaka, a zatim je napokon prekinula šutnju. „Pa... recimo samo da su stvari krenule nizbrdo od trenutka kada smo prešli kućni prag..." Grlo ju je zapeklo kao da je progutala staklenu vunu, a sa svakom novom izgovorenom rečenicom, bol se razbuktavala poput malenog plamička nošenog pomahnitalom marčanom burom.