OŽILJAK (završena)

Podmuklo srce

Danijel je ustrajao na uspješnom održavanju svoje predstave. Iako, znao je koga je uspijevao uvjeriti, a koga baš i ne. Nije ni sumnjao da je Katarina slutila o čemu se radi, ali dala mu je obećanje koje se zasigurno bojala prekršiti, a to je ono da mu se više neće miješati u privatnost. Markove pozive izbjegavao je u širokom luku pa je nesretnik konačno odustao od namjere da ga dovede razumu.

Iako... Nije da je smatrao kako je to bilo potrebno. Jer ono što su svi željeli postići daleko je bilo od zdravog razuma. Kao da mu borba protiv sebe samoga već nije iziskivala i previše napora najednom su se svi urotili protiv njega. Ni samome sebi nije mogao priznati ono što je osjećao, a kamoli to reći nekome drugome. Kako onda to tek priznati njoj? Hvala Bogu pa je nakon svega što joj je priredio to bilo praktički nemoguće izvesti.

Sve što bi postigao izgovaranjem tih dviju riječi bila bi pljuska... jer poznajući Sandrin karakter bio je siguran da mu ne bi ostala dužna. To je bilo najmanje što je zaslužio. Nasmijao se na tu pomisao, a oko srca je osjetio probadajuću bol. Dva tjedna... prošla su dva tjedna otkad mu je rekla da odlazi. Sve u svemu podnosio je to poprilično stoički. Paa... izuzmemo li nekoliko izgubljenih kilograma i kolobare radi kojih je dolazio u napast da si nanese Natašin puder, da, bio je odlično.

Bez lažne skromnosti prihvatio bi nominaciju za heroja godine. Jer to je i bio... ustvrdio je kada je uspio dosegnuti zadnju rupicu na remenu svojih svečanih hlača. Pa ako ništa drugo, barem je dobio elegantnu liniju. Mogao bi se baciti u manekenske vode. A što bi mogao reklamirati s ovako originalno zakrivljenim crtama lica? Hororcima bi dobro došlo malo realne reklame, ha?

Opsovao je ispod glasa dok je zakopčavao usku košulju boje trule višnje. Nataša je ustrajala na njoj kako bi odgovarala uz njezinu haljinu. Ni njegova nova šlank linija nije mu omogućavala normalno disanje u ovoj besmislenoj ušminkanoj odjeći. Spremao se za maturalnu večer. Prvu u svome mizernome životu. Na svoju nikada nije ni prispio. Odbacio je kravatu preko sobe kada mu je u misli navratio razlog neodlaska. Nikada više nije želio staviti na sebe to sranje od omče oko vrata.

Nikada više nije želio pomisliti na to, na nju... djevojku koja ga je naučila da nije dovoljno vrijedan, koja mu je jasno dala do znanja da je našla boljega i da je ostala s njim toliko dugo jedino iz razloga što ga je sažalijevala. Taj dan odredio je daljnji tijek njegova života više i od same nesreće. Ona je bila jedina stvar koja ga je još uvijek održavala živim... pa sve dotad. Nije želio misliti o tome koliko je zapravo bila u pravu.

Unatoč tome što se trudio zaboraviti taj događaj, bezbroj puta ga je odvrtio u glavi. Ma koliko žarko poželio vjerovati u to da je bila u krivu i da osoba poput njega ipak zaslužuje biti voljena, svaki put bi ponovno došao do istog bolnog zaključka: On je taj koji je bio u krivu. Više nije bio kadar ni voljeti sam sebe, a kamoli povjerovati da bi se u nečijem srcu moglo naći mjesta za njega.

U ovo potonje se tek nedavno razuvjerio. Spustio se na krevet kada je počeo gubiti borbu s uskovitlanim mislima... Volim te Danijel. Što god ti mislio o tome. Za to ti se ne planiram ispričavati...Nosi se s time kako želiš! Što bi za ime svega na svijetu mogao misliti o tome? O riječima koje su nakon toliko godina oživjele njegovo nasmrt pregaženo srce? Zakleo se da mu nikada više neće dopustiti da se ponada. Ali to malo govno ga je prevarilo i otrčalo joj u onom jednom malom jedva primjetnom trenutku nepažnje. A kada je toga postao svjestan bilo je prekasno.

Znao je da ga više ne može vratiti, ali zato će se potruditi da njoj vrati njezino. Da je oslobodi od okova njezine brzopletosti. Bila je mlada, povrijeđena i nesvjesna onoga što uistinu želi od života. A ono što je željela zasigurno nije mogao biti on.

Bio je svjestan da joj unatoč njezinoj mladenačkoj zbunjenosti ipak lomi srce. Neka. Bolje da pretrpi ovaj trenutak boli, nego da se cijeli život kaje. Već će pronaći nekoga tko će je zaslužiti, nije ni na trenutak sumnjao u to. I mada on nju nikada neće moći zaboraviti ona će njega izbaciti iz glave i bit će sretna.