OŽILJAK (završena)

Šutnja (ni) je zlato

2 tjedna do vjenčanja

U nekom trenutku Sandra je jednostavno odlučila okončati bitku iz koje je trebala izaći kao pobjednica i doći do riječi. To su bile samo puste želje, shvatila je i odlučila kako bi najsretnije rješenje za nju bilo da se ipak preda. Ni tjedan dana prije tog Danijelu i njoj očito najmanje bitnog događaja njezine prijateljice nisu bile na miru s činjenicom da su dopustili organizaciju zabave Mihaelu.

Izgleda da je datum vjenčanja bio jedina odluka oko tog ključnog događaja u njihovim životima za koju su dobili dopuštenje da ju sami donesu. Rasprava koju su poveli kada su se konačno našli na okupu natjerala je Danijela i Sandru da se povuku iz okružja u kojem su Lana i Mihael vodili glavnu riječ.

„ – Da dovedemo prevoditelja?" Našalila se Sandra vodeći Danijela prema kuhinji. Nakon što je ćirnuo prema dnevnom boravku gdje su ostavili usijano društvo kako bi se uvjerio da imaju privatnost, nagnuo se prema njoj i prikliještio je svojim tijelom uz srećom, čvrsto fiksirani kuhinjski otok.

Osjećala se kao da joj je tijelo prespojio na struju u trenutku kada je svojim usnama pronašao njene. Njegov poljubac bio je gladan, žedan, a ona je bila i više nego spremna zadovoljiti sve njegove egzistencijalne potrebe.

„ – Zajednička zabava! Sereš, molim te reci mi da sereš frajeru!" Markov uzvik prekinuo je romantiku u cijeloj ulici, baš kao i njihov poljubac. „ – Čekaj, sada kada tako kažeš možda čak... mislim da to čak i nije toliko loša ideja." Lanin glas zadobio je pomirljiv ton.

„ – Ljubavi... Marko je zacvilio. Nemoguće je da se slažeš s tom glupošću. Šališ se, zar ne? Znaš li što to znači? Budemo li imali zajedničku zabavu nećemo moći dovesti ... zastao je na pola rečenice, ugrizavši se za jezik kada je shvatio da je na trenutak zaboravio s kim priča.

Sandra si je gotovo mogla predočiti Lanin isfrustriran izraz lica... nećemo moći niti... " završio je rečenicu sa razočaranim uzdahom. „ – Nećemo moći što, dragi?" prostorijom je odjednom zavladala potpuna tišina, a zatim je jedini čujan zvuk bilo odzvanjanje potpetica po laminatu, nakon čega je uslijedio Markov kašalj koji je bio prikriveni poziv u pomoć na kojeg se nitko nije odazvao, točnije, na kojeg se nitko nije usuđivao odazvati.

„ – Ovaj, mislio sam reći da se nećemo moći... opustiti... tupi zvuk cipela počeo je uzmicati pred zvonkim zvukom potpetica, krivi izraz, zar ne? Ono što sam zapravo htio reći je da to nije to, i djevojačka i momačka zabava gube smisao ako se spoje, zar ne dečki?" Očajnički je zavapio.

„ – Ljubavi, ono što će uskoro izgubiti smisao je ova veza ne začepiš li uskoro gubicu, ako ni za što drugo, učini to zarad javnog re da i mira... Mihael!" uzviknula je kao da se čovjek nalazio na drugome kraju grada, nakon čega se zvuk potpetica ponovno zaškripao u dodiru sa podom.

„ Dragi, nisam mislila da ću ovo reći, ali u potpunosti se slažem se s tobom, smatram da je tvoja ideja fantastična! Štoviše, ukoliko nam dopustiš cure i ja smo ti i više nego voljne pomoći s organizacijom, je li tako društvo?" Zvuk odobravanja koji je uslijedio bio je jedini moguć odgovor.

„ – Dovedimo svećenika. Danijel je zazvučao očajnije od Marka. Želim vjenčanje u tajnosti, bojim se da s njima nikada nećemo dočekati taj trenutak!" Sandra se zahihotala, i prstima lijeno krenula prelaziti preko njegove gole ruke. „ – Još samo 14 dana i 5 sati." Poljubila ga je u rame. Danijel je otežano izdahnuo, toplim dahom pomilovavši njezin vrat. Taj čin ponovno ju je zbacio s putanje stvarnosti.