OŽILJAK (završena)

Zažaljeni uspjeh

Sandra se osjećala izgubljeno, psihički potpuno iscrpljeno,a fizički umrtvljeno. Očajnički se pokušavala što kraće zadržavati u okružju kuće te je koliko je god to bilo moguće izbivala iz nje. Okupirala se učenjem za maturu kako bi što manje razmišljala o kaosu koji je dirigirao njezinim životom. Svi su se trudili kako bi joj misli skrenuli sa novopečenog para.

Dobro, svi osim zaljubljenih golupčića koji se nisu niti trudili skrivati. Nataša se već mjesec dana konstantno motala oko kuće, po kući i ono najbolnije u njegovom krevetu. Izgleda da se Marko ipak prevario u svojoj pretpostavci kako je sve to bila varka servirana da njoj zamažu oči jer se Danijel boji osjećaja.

Jer se, barem koliko je ona imala priliku svjedočiti pred njom nisu libili pokazati svoju nanovo zapaljenu iskru. Još samo dva tjedna i sve će biti gotovo. Umirivala je samu sebe. OK, neće biti gotovo s obzirom na to da je intenzitet osjećaja kakve je ona gajila prema Danijelu nemoguće ugasiti samom činjenicom da će se odmaknuti od njega, ali barem će joj biti lakše jer svaki dan neće morati podnositi njihovo ljigavo gugutanje u svome životnome prostoru.

Bio je zadnji dan škole, a onaj nesretni mjesec dana za koji je brzopleto presumirala da će biti zadnji u kojem će trpjeti bolno prekrasnu facu svoje profesorice najednom se udvostručio. Za samo dva tjedna očekivala ju je maturalna večer, a dva tjedna nakon toga proslavit će svoj 18. rođendan i napokon moći odlepršati iz ove kuće koja joj se svaki dan činila sve užom, a njeni zidovi su joj svakim minutom postajali sve tanji i tješnji gušeći je činjenicom da pod istim krovom pod kojim se ona nalazi štite novosagrađeno ljubavno gnijezdo.

Bože, taj nadolazeći mjesec dana iz ove perspektive činio joj se svjetlosnom godinom udaljen. Tu se nalazio i problem pronalaska stana. Nije imala ideju otkuda početi. Dovraga nije znala što želi od svoga života. Bilo je tako teško odmaknuti se od njega, a nemoguće ostati i trpjeti njegovu sreću s drugom.

Kući se vratila tek u vrijeme večere. Nije željela da bude preočito da ih izbjegava, ali nije niti bila sigurna u to u kolikoj joj je mjeri zapravo polazilo za rukom to sakriti. Nije marila za mišljenje njih dvoje. Trudila se biti pristojna zbog Katarine koja joj nikada nije učinila nažao. Potrebu za lijepim ponašanjem zažalila je čim je ušla u blagovaonicu. Golupčići su sjedili jedno do drugoga i utihnuli istog trenutka kada je ona nogom stupila u prostoriju. „ – Ne dajte se smesti!" Zajedljivo je prokomentirala hineći ravnodušnost. Sjela je nasuprot njih i poslužila se pečenom piletinom.

Cijela večera protekla je pretežno u šutnji. Zvonki zvuk čaša i vilica pri odlaganju rezao je zrak. Tek se s vremena na vrijeme mogao začuti poneki kompliment Katarini za pripremljeno jelo i to samo od Nataše i nje. Danijel je šutio kao zaliven, a Katarina se nije niti trudila odgovarati Nataši.

S vremena na vrijeme bi se okrenula prema Sandri kako bi započela neobvezno kratko čavrljanje, a nju je ignorirala kao da se radi o duhu kojeg samo Danijel vidi. Nije mogla a da uzrok njegovog hladnog stava ne vidi u svojoj prisutnosti pa mu je napokon odlučila skratiti muke. Kada su svi završili s jelom otpila je gutljaj vode kako bi prikrila promuklost i započela.

„Željela bih iskoristiti ovaj trenutak kada smo svi na okupu kako bih vam iznijela svoje planove za blisku budućnost." Istog trenutka kada je otvorila usta tišina je prešla u još neugodniju dimenziju. Tri glave okrenule su se prema njoj u znatiželjnom iščekivanju. Uspravila se i prelazeći pogledom od jednog do drugog nastavila. „Otac mi je prije mjesec dana poslao pismo u kojem mi je priopćio kako je naša kuća prodana i da ako hoću mogu potražiti manji stan za nas dvoje u koji se mogu preseliti poslije 18. rođendana."

Zbunjeni pogledi prikovali su se na nju. „Bit je u tome da... moj rođendan je za mjesec dana, a dosad nisam imala vremena pogledati stanove. Budući kako je danas bio zadnji dan škole imat ću nešto više vremena da se posvetim tome zadatku... Danijel mislila sam te zamoliti za pomoć oko toga, ali pošto si u zadnje vrijeme vrlo zauzet odlučila sam ne zamarati te i time se pozabaviti sama." Prostrijelila ga je omalovažavajućim pogledom, a onda ju je njegov prodorni ukočio na mjestu.

U trenutku kada joj se obratio pomislila je kako bi dubina njegovoga glasa mogla prestrašiti i mrtve. „Ako sam dobro razumio to znači da se seliš za mjesec dana?" Upitao je čvrsto pritišćući vilicu. Svom silom se trudeći ne spustiti glavu pred njim bez trunke premišljanja mu je odgovorila. „Da dobro si razumio, ne želim vas dulje inkomodirati. Složit ćete se da sam vam i predugo pravila gužvu... nakašljala se... pogotovo u zadnje vrijeme, zbilja zaslužujete odmor od mene.

Zastala je kada je začula Katarinin dubok bolan uzdah koji je odlučno izignorirala... možeš biti bez brige, mjesec dana će brzo proći." „-Znači da ti je rođendan sutra, već sutra bi se odselila?" Njegov pogled bivao je sve tamniji, a njegov glas sve grublji. Pogledom je prešla po prostoriji kratko razmislivši prije no što mu je ponovno posvetila svoju pažnju. Zar bi mu bilo drago da joj je rođendan sutra pa da ih već sutra napusti?

„-Da, da. potvrdila je. Najvjerojatnije bih." Kimnuo je i hladno se osmjehnuo. Pokušala je iščitati emocije koje su se izmjenjivale na njegovom licu. Nije sigurna da ih je ikada prije više iskazao. Iznenađenost? Bol? Tuga? Tuga. Osjetila je kako joj se dlanovi znoje, a grlo i dalje nekontrolirano suši. Ma da, zašto bi ga rastužio njezin odlazak? Ta nije li to i bio cilj njegova ponašanja? Sada mu barem više neće smetati i moći će se bez zadrške ljubakati sa voljenom odabranicom.

Katarinin glas otrgnuo ju je iz klopke njegovih očiju. Uz grubi tresak stolice je bez iti jedne riječi napustio prostoriju, a Nataša je naravno krenula za njm „ - Dušo ako smo te na bilo kakav način povrijedili ja se svim srcem ispričavam zbog toga. Želim da znaš da...Ne moraš nas zbog toga napuštati." U njezinom glasu dala se osjetiti duboka tuga. Sandra je obuhvatila njezine dlanove, a kada joj se s usana oteo jecaj privukla ju je u zagrljaj

„ – Nemaš se zašto ispričavati, zbilja... ne odlazim zbog toga što vam nešto zamjerim, samo mislim da je vrijeme da se osamostalim." natjerala ju je da ju pogleda u lice i uputila joj ohrabrujući smiješak. „Bez suza molim te, obećajem da ću te posjećivati, a ti ćeš uvijek biti moj počasni gost. Nikada ti se neću moći dovoljno odužiti zbog svega što si napravila za mene. U najtežim trenutcima moga života prihvatila si me k sebi i postala mi poput druge majke. Nikada ti to neću zaboraviti."

Sada se i Katarina smiješila i uzvratila joj zagrljaj. „- Hvala ti dušo na ovim predivnim riječima, imaš pravo, nema suza... obrisala je obraze koji su se i dalje natapali unatoč čvrstoj odluci njezine volje... ali držim te za riječ da ćemo se i dalje viđati." Uprla je u nju pogled pun nade. Ponovno je, sada malo čvršće zagrlila ovu predivnu ženu. „- Naravno da hoćemo."

...

Danijel je ustao kada više nije mogao podnijeti bolno lupanje u glavi. Kao da mu jebeni djetlić bubnja kljunom u sljepoočnice. Hladni tuš godio je njegovom izmučenom tijelu, a oči izgorjele od nesanice objeručke su prihvatile ujednačeni, ledeni mlaz vode koji je na njih imao ljekovit učinak... možeš biti bez brige, mjesec dana će brzo proći... Njezine sinoćnje riječi nisu mu dale mira. Prokleti skot. Uvjerio ju je kako želi da što prije ode, a to je imalo veze s istinom poput postojanja Djeda Božićnjaka.

Oslonio se na pločice iza sebe približivši ruku licu. Kažiprst i palac je čvrsto pritisnuo na sljepoočnice kružno ih protrljavši kao da će mu to nekim čudom pomoći pri utišavanju ubojite melodije iz pakla koja je odzvanjala cijelim njegovim sumanutim umom.

Ta će ga cura otjerati u grob. Bila je sve što je želio od života, ali na njegovu nesreću nije bio dovoljno vrijedan da mu se ta želja ostvari. Nije bio svjestan niti trenutka kada se prikrala njegovom srcu, a sada se nastanila tako duboko unutar njega da je jedini način rješavanja ovog bolnog osjećaja bio istrgnuti to bezvrijedno govno iz grudi. Ako to znači da će ona morati otići daleko od njega, k vragu sve, neka onda i bude tako. Pomirit će se s tim da ju više neće vidjeti. Da, to je bilo dobro. To se činilo kao savršen rasplet ove sjebane situacije.

Jedini problem predstavljala je neizbježna predstojeća borba sa spomenutim usranim srcem koje je prijeteći zastojem odbijalo i samu pomisao na to da ga ona napusti, a kamoli da joj dopusti da taj čin izvrši u praksi.