OŽILJAK (završena)

Prikrivena kemija

Negdje oko 14:00 sati te tmurne subote, njezino mirno i tiho boravište vriskom su uznemirili uzbuđenjem preplavljeni glasovi i poput radnih strojeva nježni koraci na stepenicama. Zatim je sve na nekoliko časaka ponovno utihnulo, nakon čega je razbojnički upad u sobu, bez kucanja jasno najavio da je Lana ta koja predvodi veselu skupinu... njezin visoko uzdignuti plavi rep prvi se ukazao na vratima, dok se ulazeći unatraške mahnito naguravala sa energičnom trojkom.

U slijedećem trenutku susrela se oči u oči sa klupkom od prijateljica koje su je promatrale s poda boreći se da dođu do daha.

„ - Nećeš vjerovati što se upravo dogodilo!" Započela je plavokosa bez pozdrava, uz odobravajuće kliktaje smeđokose trojke.

„Upravo smo susrele zvijer na hodniku... pitale smo ga... ja sam ga pitala gdje je tvoja soba, a on nas je odmjerio takvim pogledom... Isuse... oblio me hladan znoj!" Ovu tvrdnju potrkrijepila je mahanjem ruke ispred lica kao da se pokušava rashladiti.

"Bila sam uvjerena da će nas potjerati... zastala je samo na trenutak, hvatajući zrak... a onda se dogodilo nešto nevjerojatno... Sandra! Zvijer nam se nasmiješila... ali onako skroz! Od uha do uha..." očarano je izvalila dok su sve ujednačeno popadale jedna po drugoj u pratnji oduševljenih uzdaha.

Oslobodivši se iz klopke ruku i nogu Kika je ustala kako bi pokupila kozmetički kovčeg koji je u nasrtaju na Sandrinu sobu zapeo na ulaznim vratima.

Kada ga je dohvatila s uzbuđenim bljeskom u očima postavila je pitanje tonom koji nije uvažavao ne kao odgovor: „ - Jesi li spremna za spremanje?"

„ - Ne čini li vam se da ste malo uranile? Možda bismo mogle najprije... ne znam, popiti kavu?" predložila je Sandra očigledno najmanje uzbuđena.

„ - Naravno da nismo!" Ustala je Lana uz zaprepašten izraz lica „Draga nisi ni svjesna koliko imamo posla!" Kada je započela sa raspakiravanjem svog kovčega s kozmetičkim potrepštinama Sandra se morala složiti.

„ - Imaš pravo... čini mi se da će same pripreme za rad potrajati 2 sata..." Ispalila je uz nervozan ton.

„ - Sandra daj se razvedri... ta ne ideš na sprovod!" Protestirala je Kika na njezin namršteni izraz lica, na što je ona samo odmahnula glavom.

„ - Postoji li neki novi problem u koji nismo upućene?" Zabrinuto se postavila Marijana, a ona je ne želeći stalo biti ta koja se uvijek na nešto žali, smislila ispriku.

„ - Ne, naravno da nema... samo me... hvata trema. Strah me da ću se obrukati...ne znam kako bih se uopće trebala ponašati na takvoj zabavi... mislite li da sam se možda zaletjela kada sam pristala poći?" Prisilila se kiseli na osmijeh, a Marijana ju je pomilovala po kosi smjestivši se do nje.

„ - Sve će ispasti savršeno... sigurna sam u to, samo moraš biti samouvjerena."

„ - Bit ćeš najljepša tamo i sve ćeš zbuniti u tolikoj mjeri da nitko neće znati što treba raditi!" Ubacila se Rita.

„ - A uostalom imaš dva kavalira koji će se boriti za tvoju naklonost... da to bi meni bio najveći problem ... pokušati izabrati samo jednoga!" Zaključila je Kika namjestivši mučenički izraz lica dok je ostatak složnih glasova proizvodio neartikulirane zvukove.

I sama se morala nasmiješiti... Bože, voljela je svoje prijateljice više od ičega na svijetu.

„ - Eh da, a što se tiče kave, već smo se pobrinule za to. Katarina će ju uskoro donijeti, tako da službeno više nemaš nikakvu izliku za odugovlačenje!" Marijana joj je uputila dug prijeteći pogled koji je bio u potpunom neskladu sa cvrkutavim glasom koji je pozivao na radnu akciju. Nekoliko trenutaka kasnije, na Katarinino dozivanje s vanjske strane vrata prva je reagirala upravo Marijana, otvorivši vrata i pomogavši joj sa serviranjem kolača i kave.