OŽILJAK (završena)

Vatra i Led

Život doista piše romane. Pomislila je dok se snažno vrpoljeći neuspješno nastojala iskobeljati iz naručja copy – paste verzije svoga zaručnika. Danijelovo lice se smračilo prije nego se osorno obratio svome bratu: „ – Mihael, ne znam što te nagnalo da se sjetiš kako imaš obitelj, ali možda poželim hiniti zainteresiranost za nesumnjivo dobar razlog koji ćeš izmisliti nakon što spustiš moju zaručnicu na tlo."

Tip je doista bio nevjerojatan. Kao da se nije ni trudio primijetiti nedoličnost situacije povećao je njezine razmjere dolivši ulje na vatru, kada ju je odmjerio gadljivim pogledom koji se trenutak duže no što je primjereno zadržao na njezinom dekolteu, a zatim se spustio niže, što ju je nagnalo da se osjeti prljavijom od radodajke s ulice. Trebao je samo još pljunuti na nju kako bi upotpunio svečani dojam.

Zatim ju je spustio na tlo jednom rukom je i dalje snažno pridržavajući oko struka, te svojom lijevom rukom zgrabio njezinu desnu, fokusiravši se na zaručnički prsten nakon čega se s podsmijehom obratio Danijelu: „ – Zgodno... Izgleda da me sam Bog poslao. Koliko me ono dugo nije bilo? Pola godine, godinu? Hoćeš reći da si u tako kratkome razdoblju pronašao ženu svoga života? K vragu s tim Danijel! Zar si jebeno izgubio razum? Samo mi reci... po prvi put se obratio njoj, zakrenuvši je prema sebi prije no što ju je proboo onim tmurnim zelenim očima, tako jednakim Danijelovima, a opet tako različitima, toliko izopačenima da te nagnaju da se osjećaš grješnim iako znaš da nisi sagriješio... udaješ li se za naivčinu od moga brata ili za zlatarnicu?"

Koktel mučnine i bijesa proključao je njezinom kralježnicom kada joj je spustio ruku na bok. Sve se odigralo u treptaju oka. Imala je osjećaj da joj se krv iz cijeloga tijela prelila u glavu kada ga je osnažena bijesom svom silinom mlatnula u međunožje. Neočekivani osjećaj zadovoljstva prožeo je njezino tijelo kada ju je njegov stisak potpuno otpustio trenutak prije no što je muklo opsovao dok mu je lice preuzimao izraz bola. Predivno. Kada se podbočio nije ostalo mjesta sumnji da ga je precizno naciljala tamo gdje najviše boli no njezina povrijeđena unutrašnjost je bez obzira na to pohlepno poželjela da je prokletnik nosio trenirku, a ne jeans hlače kako se ispostavilo.

„ – Kako se usuđuješ seronjo? Ispalila je. Kao prvo ignoriraš činjenicu da imaš obitelj na godinu dana, a onda se najednom pojaviš kao grom iz vedra iznoseći snobovsko mišljenje koje te jebeno nitko nije tražio, kao drugo ne znaš mi ni ime, nisi mi se niti predstavio... kvragu, znaš što? Niti ne moraš! Bit je u tome da me ne poznaješ i da me ne možeš tek tako klevetati. Odgovorit ću ti na pitanje mada ne smatram da zaslužuješ odgovor. Udajem se za tvoga brata zato što ga volim no ljubav bi valjda bilo uzaludno nastojati objasniti nekome poput tebe." Podignuo je pogled iz kojeg su, tako joj se barem učinilo, sijevale munje prema njoj dok se i dalje podbočen rukama oslanjao na bokove.

Osjetila je kako ju Danijelove ruke privlače k sebi i primiruju šijanje njezinih ruku obgrlivši je i prislonivši na svoja prsa. „Smatraš li da griješim možda možemo pitati Natašu što je to ljubav, njoj si najbolje pokazao što tebi predstavlja taj osjećaj... predivna je slučajnost što je upravo u kući." Mada je svu pozornost usredotočila na njegove izraze lice prokletnik nije pokazao niti trunku iznenađenja, pokajanja, pobogu, čak se nije niti smeo. „ - Hej, hej!" Danijel joj se obratio okrećući joj lice prema svome dok joj je dlanovima milovao leđa nastojeći je primiriti. „Nemoj se previše uzbuđivati niti truditi, nema koristi, on se nikada neće pokajati, uostalom Nataša je i sama toga svjesna, davno se pomirila s time."

Začuli su pljesak iza sebe. „ – Svaka čast brate, nadam se da je tako vatrena i u krevetu." Prokomentirao je zajedljivo nakon čega je osjetila da se Danijel trznuo. „ – Sada si stvarno pretjerao!" Krenuo je prema njemu kada mu je Sandra položila dlan na podivljalo srce. „ – Molim te nemoj!" zagrlila ga je. „Ovo je naša noć, ne vrijedi je uništiti zbog njega, radije pođimo unutra..." osjetila je kako mu se disanje postepeno primiruje mada pogled i dalje nije skidao s brata. Poljubio ju je u kosu prije no što je napokon prozborio: „ – Uđi unutra." Uplašeno ga je pogledala. „ – Danijel, obećaj mi da nećeš napraviti nikakvu glupost."