OŽILJAK (završena)

Odbjegla iskra

Katarina se držala za trbuh previjajući se od smijeha kada je Sandra od straha odskočila od strujne peći. „ - Mislim da ću se držati podalje od kolača... odsad kuham samo juhu!" Sada su se uglas hihotale dok se iz utrobe pećnice širio nesnosan miris zagorjelog biskvita.

Danijelovo srce stegnulo se dok ih je promatrao sa dovratka. Ova kuća nikada više neće biti ista. Prije njenog dolaska ponašali su se poput živih mrtvaca, nakon što ode praznina koju ostavi za sobom bit će nesnosna. Volio bi da je imao makar mrvicu samopouzdanja pa da udovolji srcu koje je uporno postavljalo isto pitanje, zahtijevajući da ga izgovori naglas, bubnjajući glasno svaki put u blizini njezinoga, nadajući se valjda kako ga ono može čuti i tako udovoljiti njegovim snovima kada mu je već vlasnik bio takva beskorisna pičkica.

Dok je zablenuto zurio u nju shvatio je da su njezine tamne zaigrane oči u kojima se kristalizirala isprika prilijepljene za njega. „Nadam se da se nisi odveć veselio desertu... jer je sve što možeš dobiti od slatkoga čokolada za kuhanje." Želudac mu se zgrčio od pomisli na bilo kakvu hranu. Leptirići? Volio bi da nikada nije saznao kakav je osjećaj kada ti prokleti kurvini sinovi ispremeću utrobu. To sranje bilo je bolno.

Sve o čemu je mogao razmišljati je da joj napokon kaže kako se osjeća jer će umrijeti od muke ukoliko to uskoro ne učini. Odbit će ga, bio je siguran u to. Siguran da nikada više neće osjetiti toplinu njezina dodira, mekoću njezinih usana na svojima, ljepotu njezinog uzbuđenja pod svojim prstima.

Tek kada ga je proboo grč u ruci shvatio je da toliko čvrsto pritišće stolicu da je imao osjećaj kako mu se drvo zabilo u dlanove. Bože, tijelo mu je gorjelo na samu pomisao njih dvoje sjedinjenih dok ju je nimalo suptilno proždirao pogledom. Progutao je želju ne svrnuvši pogleda s nje, nakon čega je, koliko je u tom trenutku bio u mogućnosti opskrbio pluća svježim zrakom prije no što je prozborio:

„ – Ne... ovaj... istini za volju i nisam neki ljubitelj slatkoga, ali juhu ću rado kušati." Iako bih iz tvoje ruke kušao i otrov. Poželio je nadodati ipak se ugrizavši za jezik dok je sjedao za stol. „ – Otac se nikako ne bi ponosio mojim kulinarskim umijećem, bit će šokiran i samom spoznajom da sam naučila kuhati juhu." Ponosno je pružila ruku prema njemu, očito hvala Bogu, ne primijetivši njegovo poremećeno ponašanje. Dodao joj je svoj tanjur kada je napokon shvatio što taj pokret znači. Bože, osjećao se poput prvoklasnog debila.

Sandra je po prvi puta od kada se doselila počela osjećati obiteljsku atmosferu za stolom. Ironično, pomislila je. Tek kada je došlo vrijeme da ode stvari su počele sjedati na svoje mjesto. Rastanak će biti težak no još teže bi bilo nastaviti živjeti s njim, dijeliti iste prostorije, udisati isti zrak. Ispiti su prošli, a danas je konačno postala punoljetna. Još ju je samo ovaj vikend držao u ovoj kući. S ovom obitelji. Pokušala se usredotočiti na večeru. Što joj nije pošlo za rukom. Nabacivši opuštenu masku na lice, primaknula je čašu ustima i otpila gutljaj soka od jabuke prije no što je upravila pogled prema Danijelovoj namrštenoj faci.

„Izgledaš kao da ti je zlo, zar je toliko loše?" Nakon što je ispustio piskutav zvuk promrmljao je neuvjerljivo. „ – Nešto bolje u životu nisam okusio."

Sumnjičavo ga je odmjerila i prinijela žlicu ustima. A zatim se zgrozila. I unatoč činjenici što trenutno nije imala zrcalo pri ruci mogla se okladiti da je njezin izraz lica bio identičan Danijelovom od maločas. Pa zar joj ni obična juha nije mogla uspjeti? Sol, zaboravila je staviti sol, a budući da se radilo o krem juhi naknadno nadosoljavanje neće biti od pretjerane pomoći.

„ – Katarina! Zašto mi nisi rekla? Bože nisam mislila da ću ovo ikada reći, ali drago mi je što moj otac trenutno nije ovdje." Podmuklo joj se osmjehnula. „- Ovo je bila ispitna večera, dušo." U redu, očito je pala ispit samostalnosti. Katarina ju je već duže vrijeme nastojala naučiti pripremiti nekoliko jednostavnih jela kako bi mogla preživjeti kada napokon počne živjeti sama. Nasmiješila se i odmaknula tanjur. „ - Ne možemo ovo jesti! Što kažete na dostavu?"