OŽILJAK (završena)

Korak naprijed, natrag dva

Sandra se probudila sa nezavidnim osjećajem kako je zaboravila nešto učiniti. Grudi kao da su je pekle baš s namjerom da je na to podsjete. No kada otvorila oči sva zabrinutost je nestala kao rukom odnesena.

Onaj predivni miris ponovno joj je ispunio nosnice kada se protrljala o jastuk koji nije bio njezin. Zatim je shvatila da krevet u kojem se nalazila također nije pripadao njoj. Baš kao ni posteljina koja ju je prekrivala, shvatila je kada se uz trzaj izdignula iz kreveta... preplavio ju je žalac ugode kada je shvatila gdje se nalazi, ali kako je ovamo dospjela? Instinktivno se okrenula prema drugoj strani kreveta.

... Nije ga bilo. Naravno. Zgužvavši nervozno prekrivač na sredini prsiju ponovno se bacila među jastuke. Zaključila je da je sinoć zasigurno zaspala na podu pa ju je on prenio na krevet te ju potom ostavio kako ju ne bi inkomodirao. Duboko je uzdahnula pomirivši se sa činjenicom da se među njima jednostavno nikada ništa neće dogoditi.

Glupa nada... kad se samo sjeti da je noćas pomislila kao bi možda ipak mogli... ponovno se izdignula iz kreveta ovaj put se išamaravši jer je to očito bio jedini siguran način da se napokon spusti na zemlju.

Dok je nastojala nekako primiriti emocije obratila je pažnju na prostoriju u kojoj se nalazila. Danijelovu sobu još je jedino krevet odavao kao mjesto za spavanje. Razbijeno zrcalo, kao i razbacana posteljina i odjeća činile su ovo, inače sterilno mjesto sa jednostavnim namještajem koji se sastojao od kreveta, noćnog ormarića, kauča i ormara za odjeću, idealnim kandidatom kojim bi se u svojoj emisiji voljele pozabaviti Kim i Aggie iz „Odreda za čistoću".

Čudno kako bi i unatoč tome, da ju bilo tko upita na kojem bi se mjestu sada nalazila radije nego ovdje, odgovorila da takvo mjesto ne postoji. U namjeri da prebaci gležnjeve jedan preko drugog kako bi se namjestila u udobniji položaj gurnula je nekakve dokumente na pod.

Uz glasan ups skočila je sa kreveta u namjeri da ih vrati na mjesto i prije no što se uspjela zapitati što bi takvo što uopće radilo na krevetu pod njezinim nogama. Kada je na fascikli registrirala kuvertu, koja je ogromnim, urednim slovima pisanih muškom rukom glasila na nju, spustila se na koljena. Zbunjeno je pretražila njezin sadržaj, a kada je pronašla uredno presavijen papir A4 formata,brzo ga je rastvorila želeći što prije saznati njegov sadržaj.

Da nikada više ne pomisliš kako nemam vremena za tebe, odmah te moram obavijestiti kako se takvo što nikada neće dogoditi. Isto tako te molim da si izbiješ iz glave bilo kakvu pomisao o tome da nas inkomodiraš ili nam praviš gužvu.

Zaboravi na ovo potonje... Katarina će već pronaći načina da utvrdiš ovu lekciju. Prije nego još jednom naglo doneseš zaključak, želio bih da znaš... Sandra to moraš znati.

Ne činim ovo zato što si nam teret ili zato što ja želim da odeš i ni slučajno to ne činim kako bih požurio tvoj odlazak. Želio bih da znaš da ovo radim samo zato što je to tvoj izbor i zato što ti se nekako želim odužiti za... pa znaš... sve.

Zauvijek zahvalan,

Danijel

Kada iz njegove nejasne poruke ništa nije uspjela zaključiti, otvorila je fasciklu. A zatim se morala pobrinuti da se ne onesvijesti. Sjela je na pete i položila sada rastvorenu fasciklu na koljena.

„Ideš!" Iznenađeno je prosiktala. Njen sadržaj gotovo ju je rasplakao. Uredno poslagane prozirnice s lijeve strane sadržavale su slike stanova, dok su se s desne nalazile bitne informacije o svakom od njih pojedinačno. Poput lokacije, cijene, kvadrature. Osjetila je toplinu oko srca. Mislio je na sve, a probranih stanova bilo je barem tridesetak.

Isuse, pomislila je. Ovo je morao raditi zasigurno... pa, otkad mu je rekla za selidbu. Zaklopila je fasciklu i zakopala lice u ruke. Činio je ovo samo iz zahvalnosti, a i ako mu je na neki način stalo do nje, bila je to bratska ljubav i ništa više od toga.