OŽILJAK (završena)

Prekršeno obećanje?

Pizdek ga je uvrijeđeno odmjerio: " - Moje ime je Borna, Sandrin sam psiholog. Lana me pozvala. Nastojao sam to objasniti tvojim gorilama, ali oni očito ne razumiju ljudski jezik. Izvoli im narediti da me iz ovih stopa puste ili zovem policiju!"

Mihael mu se ironično nasmiješio prije no što mu je zabio kažiprst u prsa, uputivši mu opak pogled. " - Ja sam policija! Možda bi bilo dobro da to imaš na umu prije no što ti padne na pamet izgovoriti još jednu nebulozu. Borna je žensko ime!"

Čim je to izgovorio Mihaelu je kroz glavu prošla crna slutnja. Nesvjesno je pomilovao pištolj koji mu je bio zataknut oko pasa. Barem bi Marku bilo bolje da je to istina. Namrštio se prije no što je pažnju s manekenčića usmjerio na Sandru.

Prijeteći se nadvio nad nju. " - Borna jest žena? Zar ne?"

Moć njezina ljutitog pogleda nadjačala je njegov bijes. " - Makni se od mene spodobo!" Tek je sada shvatio da ju je bio čvrsto stisnuo za ruku. Oslobodivši se njegova stiska, zaobišla ga je i približila se meti njegova gnjeva. " - Borna, ne mogu ti objasniti koliko mi je krivo zbog ovoga. Njemu nisi dužan ništa objašnjavati. Ne razumije se baš najbolje u civilizaciju."

Zatim je primila za ruku svog definitivno ne ženskog psihologa i nestala s njim u mrak, ostavivši ga svezanih ruku.

" - Želite li da idemo za njima?" upitao ga je Darko oprezno.

" - A što vi mislite? Čekate pisanu molbu?" Obrecnuo se na njegovo tupavo pitanje. Kada su i njih dvojica nestali u noć, opsovao je sebi u bradu odvalivši šakom vrata.

Zatim je krenuo prema kuhinji posvetivši se jedinom što mu je trenutno preostalo. Odvrnuo je čep s nove boce Jacka Danielsa toliko snažno da je nesretnik pri letu završio negdje duboko ispod kuhinjskog elementa. Ništa zato, pomislio je, večeras ga više ionako neće trebati. Zadovoljio se tek kad mu je čaša bila dupkom ispunjena tamnim zlatom. Zatim se oslonio na šank i iskapio je do dna...

...

Nakon onoga što mu se učinilo kao duga tri dana napokon se pojavila na vratima.

Dočekao ju je izvaljen u stolici sa čašom u ruci. Ustao je tek kada je krenula prema njemu sa aurom boginje osvete. U namjeri da joj nešto kaže zaustavio ga je bolan šamar od kojega se lagano zaljuljao. Još jednom ga prekinuvši u namjeri da išta kaže unijela mu se u lice i izviknula više naredbu nego molbu.

" - Želim da odeš! Ne želim te blizu osoba do kojih mi je stalo, a najmanje od svega te želim u blizini svoje kćeri. Varaš se ako misliš da ću trpjeti tvoje divljaštvo. Kada se ujutro probudim nećeš više biti ovdje, a ja ću se praviti da se nikada nisi ni vratio. Poput jebenog uragana si. Uništiš sve čemu se približiš, a ja ti neću dopustiti da se približiš mojoj obitelji. Ako ti je stalo do nas kao što tvrdiš da jest poslušat ćeš me. Mihael molim te otiđi." Ton njezinog glasa se iz strogog pretvorio u molećiv kada joj se grlo stisnulo od prijezira.

Kada se bujica riječi s njezinih usana konačno zaustavila, pripremila se na njegovu moguću opoziciju. Odlučna u namjeri da ga otjera u glavi je pripremala tisuću odgovora na njegove eventualne protunapade.

No onda se dogodilo nešto sasvim suprotno od onoga što je očekivala. Sve što se na njegovom licu micalo bila je čeljust dok se čvrsto stišćući zube borio s namjerom da joj išta kaže. Duboko razočaranje se ocrtalo na njegovom licu u trenutku kada joj je pogledom ohladio srce i kimnuvši glavom spustio čašu na stol prije no što ju je zaobišao i napokon izašao iz kuće.