17 - godišnju Sandru otac ostavlja na brigu svojoj prijateljici kako bi mogao poći raditi u Afganistan da ih izvuče iz dugova u koje su upali zbog troškova liječenja njene majke.
Sandra dolazi u kuću obitelji koja je na lošem glasu. Očeva poznanica...
Držeći svoga sina u naručju Danijel je shvatio da se smiješi tek kad mu je beba uzvratila istom mjerom. Srce mu je poskakivalo od sreće. I začudo taj osjećaj mu je dan za danom bivao sve manje stran.
Izblijeđivao je sa svakim "volim te" upućenim od Sandre prije nego bi ga poljubila i sa svakim "tatice" kako mu se obraćala Dana prije no što bi mu doletjela u zagrljaj.
Podignuvši pogled osvrnuo se po sali još uvijek pomalo nesvjestan da je ovo sve bilo stvarno. Bio je okružen ljudima koje je volio i koji su voljeli, hej pa...njega.
Shvatio je da se odsutno ceri kao kreten tek kada mu je Katarina mahnula pred nosom.
" - Tiho i ja ćemo odvesti djecu kući, a vi se lijepo zabavite." Kada su mu ruke bile oslobođene slatkog tereta mahnuo je Sandrinom ocu koji je čekao Katarinu kraj izlaza. Punac mu je samo namignuo budući da su mu ruke bile zauzete. Jednom je ljuljao kolica u kojima se nalazila Lanina i Markova beba, dok je drugom držao Danu koja je bezbrižno snivala u djedovom naručju.
Gledavši ih onako razdragane, nakon toliko proživljene patnje, zadovoljno se osmijehnuo zapitavši se može li doista išta vratiti vjeru u sreću kao dijete.
" - Novčić za tvoje misli."
Zakucavši o stol kovanica s likom vrapca ga je trgnula iz misli. Sandrin osmijeh zabljesnuo ga je poput sunca. " - Kaješ se jer si se lako dao nagovoriti na proslavu?" Naslonila se na stol kraj njega i pomilovala ga po licu. Mislila je na zabavu koja je trenutno bila u tijeku. Obnovili su zavjete, a njezina želja bila je da ovaj put naprave dostojnu proslavu kako bi što prije zaboravila onu prošlu. Kao da bi joj išta mogao odbiti.
Nije mogao odoljeti. Nasmijao se i povukao je za ruku.
Zahihotala se kada je nenadano završila u njegovome krilu. Zatim joj je ukrao poljubac, nakon kojeg joj je uputio izgubljen pogled. " - Zaboravio sam o čemu sam razmišljao."
Ponovno se nasmiješila prije no što se namijestila na njegovom krilu pa oslonila glavu na njegovo rame. " - Jesi li razmišljao o imenu?" Mislila je na ime koje još nisu izabrali za sina. Planirali su ga krstiti za dva tjedna zajedno s Markovom i Laninom kćeri. Prislonio je glavu na njezinu i duboko uzdahnuo prije no što se odvažio izreći svoje misli naglas.
" - Zapravo jesam, dugo."
" - I ja isto. Što si ti imao na umu?" Nekoliko trenutaka proveo je u premišljanju, prije nego je odlučio kako bi možda ipak tu misao bilo bolje zadržati za sebe. " - Nisam siguran što ćeš misliti o tome, možda bi ipak bilo bolje da ti odabereš."
" - Mislim da je Mihael predivno ime."
Danijelov zbunjen pogled poletio je prema njoj. Nije mogao vjerovati da dobro čuje. Je li moguće da je tako dobro mogla čitati njegove misli? Osmijeh na njegovom licu banuo je nenajavljeno. Ustavši, uzvratila mu je istom mjerom prije nego je posegnula za njegovom rukom.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
" - Onda imamo dogovor. A sada ćeš plesati samnom... toliko mi duguješ."
Već je bio nevoljko krenuo za njom kada mu je na um pao neočekivan alibi pa ju je već krenuo vući u suprotan smjer od podija, namjerno je izluđujući. " - Čekaj malo, nisam li ti taj dug već davno vratio?"
" - Onaj prastari se ne računa... u međuvremenu se nakupilo dosta novih." Zlobno mu se osmijehnula ponovno okrećući njegovu putanju prema gomili rasplesanih parova.
" - Tako znači?" Upitao je gledajući je ravno u oči dok ju je privlačio u zagrljaj. Kimnula je glavom hineći sažaljenje.
" -Znaš, bilo bi mi se kud i kamo lakše žrtvovati kad bi mi zauzvrat obećala nekakvu naknadu." U njegovim zasjale su iskre. Brzinom munje su se magično preselile na njeno tijelo. Koža joj je gorjela pa je prije no što je progovorila osjetila kako joj se lice crveni.
" - Pretpostavljam da si već nešto imao na umu?" Danijel se zabavljeno nasmiješio pa ju privukao bliže naslonivši svoje lice uz njeno. Osjetivši kako joj se dah skratio, uzbuđeno je prislonio vrele usne na nadraženu kožu njenog vrata.
" - Hmm... čudno... s obzirom na iskustvo učinilo mi se da si se dosad već poprilično izvještila u čitanju moga uma."
" - Dobro ti se učinilo."Kada su joj ruke spustile s njegovog vrata skliznule na prsa i lijeno stale pretraživati njegove mišiće, morao je uložiti nadljudski napor kako bi se uspio našaliti s njom. Primirivši njene prste svojima grleno se nasmijao prije nego je uz i dalje postojano pohotan pogled izvalio.
" - Besramnice, mislio sam na to da i ti moraš napraviti nekakvu žrtvu. Što kažeš na to da sutra ujutro zajedno otrčimo dva kilometra, pod uvjetom da te ne nosim natrag."
Njezine oči su pokudno zasjale u znak pristanka na igru. " - U redu, ako je tako onda moraš znati da je Grašo izbacio gotovo cijeli novi album otkad te nije bilo. Natjerat ću te da ga cijelog poslušaš. I to nekoliko puta. Što kažeš na to?"
Osmijeh mu je zatitrao na licu bez da je dobio prethodno upozorenje. " - U redu, a što ti kažeš na to da ti ja kao najbolji muž na svijetu, svako jutro s ljubavlju pripremim doručak sa spirulinom?"
Zgađeno ga je odmjerila prije no što su se njezini prsti ponovno pokrenuli pod njegovim dlanom. " - Sljedeći put ideš van samnom i curama i nakon izlaska ćeš pojesti najmasniji burek na svijetu. Što kažeš na to, najbolji mužu na svijetu?"
Primirio je njene prste obujmivši ih svojima pa približio njen dlan svojim usnama, tako je natjeravši da ga pogleda. A iz njegovog pogleda dala se iščitati čista ljubav koja nije ostavila ni traga sumnje u istinitost njegovih sljedećih riječi. " - Kažem da prihvaćam svaki tvoj izazov, koliko god mi isti teško pao, zato što te ludo volim, tvrdoglava djevojko."
Učinilo mu se da je osmijeh koji mu je potom uputila zajedno sa prostorijom ugrijao pa potom otopio i posljednji preostao dijelić duboko u njemu zaleđenog nepovjerenja. Prije nego su se njene usne našle na njegovima ugrijala mu je i ostatak tijela riječima: " - I ja tebe volim, mrgude."
Njegovo izgorjelo srce, tog je trenutka ponovno počelo plamtjeti.
Potom je, krivnjom stare loše navike na razočarenja, plašljivo zakucalo prije no što je odbacivši oronuli lokot, uz oslobađajući poklik prepoznavanja, s najvećim povjerenjem, glasno pozdravilo svoju gospodaricu.
Konačno, u njezinim je rukama bilo sigurno.
_____________________
Sad je to konačno to, hvala vam na ogromnom strpljenju i povjerenju.
💙❤️💛Ako vam se svidjela ova priča bacite oko i na moju novu priču "Okovano Srce" 💙❤️💛
