OŽILJAK (završena)

Budi mi utjeha

Dovraga zar je zbilja namjeravala otići? Poželjela je tu kozu uhvatiti za kosu i vratiti je u njegovu sobu, samo što nije bilo na njoj da se petlja u njihov odnos.

Jezik pregrizla, ona je i splela taj odnos. Da se na vrijeme povukla ništa se od ovoga ne bi dogodilo.

... Barem se nadala da ne bi, ali sada kada su se stvari dodatno zakomplicirale morala se uplesti. Zbog njega. Njegovo trenutno stanje bilo je jedini razlog zbog kojeg je ovo odlučila riješiti mirnim putem pa je izrekla riječi kojima je unaprijed prekršila dano obećanje:

„Čekaj!

Uhvatila ju je za nadlakticu i pokosila pogledom. Poći ću s tobom OK? Samo nemoj... Isuse nije mogla vjerovati da joj ovo govori gle ... ne odlazi, on te treba, u redu?"

Nataša je mučno izdahnula, ali zahvaljujući njezinom ustrajnom pogledu, na kraju je ipak nesigurno kimnula. Pod rukom je osjetila kako drhti i u jednom joj ju je trenutku čak bilo žao no brzo je odagnala tu misao. Glasan zvuk razbijanja stakla obje ih je prenuo, a panika je zarila svoje kandže u njezino grlo. Ispustila je njezinu ruku i pritisnula si čelo.

Nije ovo smjela činiti, ali ta ju spoznaja neće spriječiti u onome što je naumila. Toliko o njezinim nedavnim čvrsto donešenim odlukama o mijenjanju života nabolje i o većoj usmjerenosti na vlastitu korist.

Kada je ova počela posustajati kako su se bližili vratima njegove sobe krv joj je uzavrela. Kako je zaboga dok je on u takvom stanju mogla misliti na sebe... da joj nije profesorica i da u njezinoj prisutnosti još uvijek nije osjećala sada jedva trunku preostalog poštovanja, Bog joj pomogao već bi je bila prilijepila za pod i dobro isprebijala kako bi joj dala valjan razlog za cmoljenje.

No unatoč unutarnjim nagonima morala se kontrolirati pa je uz kolutanje očima presjekla put posrćućoj djevi i stala na njegov dovratak prva.

Što je očito, nesumnjivo i u potpunosti bio katastrofalan postupak s obzirom na stanje u kojem se trenutno nalazio. Taman je mislila prijeći prag kada joj je pokraj nosa proletio pernati jastuk. Srce joj je preskočilo otkucaj kada se osvrnula po sobi.

Danijel je bio budan i rastrojeno bacao sve što bi mu se u datom trenutku našlo pod rukom.
Srećom pa nije bio ljubitelj ukrasa...

...neprigodna misao za ovakvu situaciju, pomislila je no nije željela znati na što bi njegova soba nalikovala da je u njoj imao koju dekoraciju viška budući da se ni ovako ništa nije nalazilo na svome mjestu i rijetko što lomljivo se moglo naći u svome izvornome obliku.

Posteljina je bila razbacana posvuda te bi se, da ostatak sobe nije bio u ovolikoj mjeri demoliran zaklela da je netko do maločas spavao na trosjedu koji se nalazio podno njegova kreveta.

U potpunosti razbijeno ogledalo dalo je odgovor na pitanje što je ranije proizvelo onaj lomljivi zvuk. Njegove kretnje nisu odavale da je primijetio iti jednu od njih. Nalazila se kraj njegova kreveta i nervozno se osvrnula, a Nataše, iznenađenja li, nije bilo iza nje.

Ona i Katarina su jedna s jedne, a druga s druge strane dovratka usplahireno pratile razvoj situacije.

Hvala na podršci, mogu li vam ponuditi kokice? Pomislila je, ljutito im se namrštivši i prijekorno odmahnuvši glavom skrenula pozornost s njih na Danijela koji je već bio hvatao lampicu s noćnog ormarića. „ - Danijel, stani!" Povikala je kada je lampicu odignuo s ormarića.

Na zvuk njezinog glasa reagirao je jezivim pogledom preko ramena, njegove zjenice djelovale su fokusirano, ali neljudski izmučeno, natečeni kolobari su nemilosrdno obrubljivali crvene zjenice koje su pomućeno sijevnule.