OŽILJAK (završena)

Sve zbog ljubavi

Tjedan dana do vjenčanja

„ – Nema. Jebene. Šanse." Poraženo se suočivši sa svojim sablasnim odrazom u ogledalu Danijel se prisjećao svoga prvotnoga odgovora na bratov retardirani prijedlog. U posljednjih pola godine učinio je mnogo stvari za koje se mogao zakleti da ih nikada ne bi napravio. Dobra je stvar što je ipak izostavljao zakletve u trenutcima kada su ga crne misli dovodile do ludila.

Jer dok je ovako gledao u prikazu ispred sebe odjevenu u ništa doli škotskog kilta te kaubojskih čizama s mamuzama i šešira pitao se kakav još ubojit znak čekaju sile prirode prije no što poplave, munje ili pak nemoguće snježne mećave u kolovozu okončaju njegovo postojanje.

A tek ta iritantna glazba... nju neće izbiti iz glave ni u narednih 20 godina. Nadao se da će se ista stvar dogoditi i sa tom prokletinjom od koreografije koju su uz pomoć profesionalnih plesača uvježbavali cijeli protekli tjedan.

Baš kao što se nadao i da Marko neće izazvati tektonski poremećaj i da mu u nastupu uživo neće još jednom saplesti noge kao što je to bio slučaj na probama te kao kulu od karata srušiti nešto što bi trebalo izgledati kao četvorica neodoljivih, stabilnih, Škota na pod. E to bi bila fešta.

Premjestio je pogled sa svog urnebesnog stylinga na uokvirenu sliku koja je činila jedini ukras na zidu njegove sobe. Bila je to slika ovjekovječena na Sandrinoj maturalnoj večeri. Ovjekovječena onoga trenutka kada je mislio da ju je izgubio zbog svog luđačkog ponašanja. Ovjekovječena u trenutku najveće ljubomore.

Obostrane ljubomore koje zbog svoje sljepoće ni jedno od njih dvoje nije bilo ni svjesno. Ista slika zbog koje je Marijanu nekako uspio nagovoriti na krađu kako bi napravio poklon. Poklon koji je značio oproštaj do trenutka kada je kukavici u sebi napokon stao na prste.

Ponovno se pogledao i na svome odrazu uhvatio smiješak. Što je bilo nevjerojatnije od samog outfita. Zaboga, što se to s njime događalo?

Tada mu se u mislima iskristalizirao njezin osmijeh. Ne krivim te. Poslao je poruku svome poznaniku u zrcalu Zbog tog osmijeha bi i ratnici pokleknuli, što je onda mogla očekivati kukavica poput tebe?

„- Ja ne mogu ovo izvesti!"Markov paničan upad unjegovu sobu zbacio ga je s tračnica iz zemlje maštanja i dodatno mu popravioraspoloženje. Lica prelivenog panikom te zjenica ispunjenih užasom u odjevnojkombinaciji kakvu je i sam nosio, momak je izgledao apsolutno urnebesno.

Mihaeli Igor su se sljedeći pojavili na vratima njegove sobe i popraćeni salvomsmijeha stali zadizati Markov kilt. Začudio se sam sebi kada se pridružio njihovomzadirkivanju pa prestao kada je imao osjećaj da bi njegov prijatelj stvarnomogao zaplakati.

„ Zbilja dečki? Zbilja?Zar u vama nema ni trunke čednosti?" Njegov glas odavao je očaj i ponovnosvu trojicu ostavio bez daha od cerekanja. Mučeći se sa željom da složirečenicu između napadaja smijeha, Mihael ga je nastavio provocirati: „ – Čednosti? Prijatelju... koliko se sjećam,cijela ova stvar sa striptizom je bila tvoja ideja."

Marko ga je zgađenopokosio pogledom. „- Da, ali nisam ja tajkoji je trebao biti predmet požude... bacivši se na krevet rukama je odignuošavove kilta i tužno ga odmjerio pa isprekidano uzdahnuo... i to u suknji... kakvo poniženje!"

Mihaelova crvena faca bilaje dokaz da se čak na djelić sekunde nastojao suzdržati prije no što je ponovnozavario. Igor je pak nadoknadio njegovu trenutnu nemogućnost da složi rečenicu,držeći mobitel u ruci.