OŽILJAK (završena)

Okus kajanja

Nakon preforsirane serije zgibova, sklekova i dizanja utega koje je odradio doma, Danijel je zaključio kako je idelan finiš za samouništenje bilo trčanje do iznemoglosti. Dok mu je svježi ranojutarnji zagrebački zrak šibao lice i parao dišni sustav, a mišići bolno pulsirali, zaključio je kako mu se sviđa taj osjećaj. Zahvaljujući njemu mogao se zavaravati da ga srce izdaje zbog prevelikog napora. Upravo zato je iscrpljenost bila dobrodošla, zajedno sa prividom koji je bacala na njegove osjećaje.

Kada su mu pluća napokon počela žariti od bola, a mišići se upalili toliko da je imao osjećaj kako je dobio nove dijelove tijela, uhvatio se za jablan koji mu se našao na putu i oslonio kako bi došao do daha. Osjetio je neobičan užitak kada je bol postala intenzivnija. Leđima je pronašao potporu na stablu i spuštao se niz njegovu koru sve dok mu guzica konačno nije dodirnula tlo. Povukao je vezice svoje kapuljače i jače je pričvrstio oko glave upravivši pogled prema nebu.

Zatvorio je oči. Koga je zavaravao? Ovakva vrsta tjelesnog napora bila je tek kratkotrajna zadovoljština umjesto onoga što je njegovo tijelo zapravo trebalo. Što se više trudio da mu misao na nju izblijedi iz glave to je ona bivala sve jasnijom i kako mu se laganim tempom ritam disanja vraćao u normalu to je čistije mogao vidjeti njezin osmijeh. Protrljao je lice i suzbio nagon da ispusti zvjerski urlik. Postigao je što je želio, osjećao je neizdrživ umor, nemoć i bio je na milimetar udaljen od gubitka svijesti. Ali ništa nije pomoglo...

...koliko dugo je već pokušavao na ovaj način izbiti iz glave nesuvisle želje? Već se danima, ne, tjednima... točnije od onoga dana kada mu je rekla da odlazi, iscrpljivao redovitim treniranjem i neredovitim obrocima kako bi tijelo preusmjerio na druge potrebe. No seronji čini se, ni do čeg drugog nije pretjerano stalo. Dovraga, samo ga je korak dijelio od odustajanja, odustajanja od svega što je učinio kako bi ju maknuo od sebe... i banuo na njena vrata samo kako bi rekao što osjeća, želio je da ona zna, zajedno sa svakim drugim pojedincem na ovome usranom svijetu.

Želio je to iz sebičnog razloga kako bi svi znali da ona pripada samo njemu, da je njegova i da nikada neće dopustiti drugome muškarcu da joj se približi. Sranje, bilo je tih trenutaka kada bi se zatekao u razmišljanju kako ga ne brine ni mogući odjeb, sasvim sigurno je zaslužio takvo što... samo je želio da zna... da zna da mu se ne gadi kao što je pretpostavljala. Bože, nije li to bila najveća zabluda od svih?

Trebao ju je poput zraka kojeg je trenutno tako hlapljivo gutao, ali nije ju želio povrijediti... a nije znao kako je usrećiti. Sreća i on nisu stanovali na istoj adresi. On je bio samo beznadan slučaj koji nije uspijevao niti sam sa sobom izići na kraj. „ – Prokletstvo!" Viknuo je isfrustrirano, privukavši pažnju starijeg muškarca koji je prolazio pokraj njega. „ – Sinko jesi li dobro? Treba li ti pomoć?" Danijel je fokusirao zjenice na njega. „- Ne gospodine." Ustao je i prošao pokraj njega pa se osvrnuo za sobom skinuvši kapuljaču s glave. „ – Hvala vam, ali za moje stanje nema lijeka... ili ga barem još uvijek nisu izmislili." Kada mu je starac uputio suosjećajan pogled on se poraženo osmjehnuo namignuvši mu i ubrzavši korak krenuo u smjeru kuće.

...

Umor je na kraju ipak svladao osjećaj ljubomore, poraženo je shvatila Sandra. Probudila se u kasnim poslijepodnevnim satima, najprije se prekorivši zbog lijenosti, ali onda je shvatila kako zapravo već duže vrijeme nije ovako kvalitetno odspavala. A s obzirom na ispite državne mature koji su je očekivali sljedeći tjedan neočekivana navala pospanosti bila je itekako dobrodošla, barem po pitanju regeneriranja njezine energije. Još uvijek pod vladavinom sna dohvatila je mobitel i prelistala novosti i obavijesti na svome Facebook profilu. Glupa navika. Bila je označena na nekoliko statusa koji su sudeći po euforičnom sadržaju sigurno nastali pod utjecajem opojnih sredstava. Pregledala je i nekoliko slika na kojima je bila označena od strane svojih prijatelja. Pozavidjela im je na agilnosti. Dok je ona spavala svijet se ipak okretao.