OŽILJAK (završena)

Srce zime

Lanino inzistiranje da iziđu van na kavu potrajalo je puna dva sata prije no što je Sandra napokon popustila pod pritiskom. Njezino trenutno raspoloženje bilo je nemoguće pogoršati, zaključila je dok su izlazile iz kuće... i ugrizla se za jezik.

Dva u potpunosti u crno odjevena, nabildana muškarca koji su ih dočekali ispred ograde najprije su joj prouzročila kratak zastoj srca uzrokovan strahom. Jednim dijelom zbog toga što su bili duplikati Johnnyja Brava i The Rocka, a drugim dijelom zbog ogromnog njemačkog ovčara koji je poslušno stajao uz The Rockovu nogu.

Tlak joj se povisio u trenutku kada su se predstavili.

" - Poštovanje, gospođo Vidak." Započeo je Johnny.

" - Od danas smo unajmljeni kao vaši osobni tjelohranitelji, ovo je moj kolega Luka, ja sam Darko. Zadovoljstvo nam je biti vam na usluzi." Pružio joj ruku koja je ostala visiti u zraku sve dok mu Lana nije pružila ruku umjesto nje. " - Zadovoljstvo je obostrano." Prokomentirala je blistavih očiju.

Sandra je prestrašeno poskočila kada joj se smeđe-crna zvijer približila k nozi u namjeri da joj ponjuši cipele. " - A ovo je Don... kojemu se očito sviđate."

Ustuknula je nekoliko koraka od zlaćano crnih zjenica koje su nesumnjivo od nje tražile maženje. Na - haa, kako da ne, pomislila je pretravljeno kada je napokon uspjela umaknuti iz psetovog dosega.

Tek kada je progovorila shvatila je da joj se glas trese u ritmu sa ostatkom tijela.

" - G-g ospodo, m-mislim da je došlo do nesporazuma. Mi, z - zbilja nemamo potrebe za vašim uslugama..." Johnny se uspravio i prekriživši ruke zauzeo stav identičan The Rockovom koji ju je bez riječi hladno gledao.

" - Vaš muž ne misli tako, unajmio nas je kao vašu 24 - satnu pratnju. Ukoliko ste imali namjeru nekamo poći mi ćemo vas odvesti." Od njegovih riječi joj je uzavrela krv. Odjednom je osjetila kako je obuzima kombinacija napadaja bijesa i panike. Nije mogla ni udahnuti ni izdahnuti, a kamoli progovoriti sve ono što joj je bilo na umu.

Prošavši pored njih natrag u vrt zatvorila je masivna vrata prije no što se stropoštala na hladan travnjak.

Jedva da je osjetila trenutak kada joj je Lana zabrinuto prišla. Njezine usne su se micale no ona nije mogla razabrati niti jednu jedinu njezinu riječ. Tek kad je osjetila da joj usnice drhte i suze kako joj se slijevaju niz obraze Sandra je shvatila da je izgubila bitku sa živcima.

Glasan vrisak koji se oteo njezinim glasnicama došao joj je poput hladnog tuša. Lana ju je povukla u svoje krilo nastojeći je utješiti svojim zagrljajem. Ruke su joj se najednom neobično ohladile. Kad joj se pogled malo razbistrio, shvatila je da je to hlađenje uzrokovano mokrom zemljom koju je u afektu zgnječila prstima.

" - Zašto mi ovo radi? Zar mi već nije nanio dovoljno zla? Zašto me ne pusti na miru?"

Lana ju je nekako uspjela podignuti od poda i dovesti ju do sobe. Nastojala joj je dati nekoliko suvislih odgovora na pitanja koja joj je postavila no kada je postala svjesna da ju prijateljica zapravo ne sluša, rastopila je dvije tablete za spavanje u čaju i natjerala ju da iskapi šalicu do dna. Kada je ista počela djelovati, uzela je mobitel i krenula pretraživati kontakte... zastavši na Mihaelovom broju duboko je udahnula prije no što je pritisnula tipku "nazovi".

...

Sandra se probudila sa užasnom glavoboljom. Na trenutak nije mogla shvatiti gdje se nalazi, a kada je upalila svjetlo bubnjanje u njezinoj lubanji se naglo pojačalo. Odskočila je od jastuka brzinom munje kada je shvatila tko sjedi kraj njenog kreveta.