OŽILJAK (završena)

Neutaživa žeđ

Je li on to dobro čuo? S razlogom je sumnjao u svoj zdrav razum dok ju je bezuspješno nastojao probuditi.. Zatim se morao nekoliko puta uštipnuti i opaliti si bolnu šamarčinu kakvu je debilčina poput njega i trebala da bi se uvjerila kako ne spava... K vragu, k vragu k vragu. Bio je budan. I morao je uskoro donijeti odluku.

No, pogađate? Papak se ukipio. Hoće li to učiniti ili neće? Možda bi mogao pozvati Katarinu da mu pomogne. Ne, ne, ne... to nikako. Nije ju želio prepadati u ovo kasno doba. A nije se kojim slučajem, možda, onako, malo posesivno radilo o tome da nije želio da mu itko pomaže? Počešao se po zatiljku i duboko udahnuo, a zatim brzo izdahnuo. Ponovio je taj postupak nekoliko puta puneći pritom sobu teškim zrakom koji mu je opterećivao pluća.

Doista će to učiniti? Dovraga pa samo će ju presvući, zašto se ponaša kao da planira silovanje... u najmanju ruku. Osvrnuo se po sobi. U redu, kad bi i imao namjeru to uraditi... Ne seri Danijel, želiš to učiniti, učini to! Njegova podsvijest bila je uporna dok se njegov ja, zadužen za donošenje odluka još uvijek nećkao.

Pazi što želiš, moglo bi se ostvariti. Koliko li je samo istine bilo u toj izreci? Pomislio je nakon što se prisjetio svojih maštovitih ideja kada ju je sinoć prvi put vidio u toj haljini. Gdje je ono stao? Dakle, otkud krenuti? Možda bi prvo mogao pronaći nešto u što će ju obući kad ju je već namjeravao skinuti. Da, tupko! Bingo!

Došao je do ladica i stao prebirati po njima... perverznjak! Odmahnuo je glavom kako bi otjerao suvišne primisli koje su ga trenutno opsjedale. Neuredna... nasmiješio se. Kako se uopće snalazila u ovom tornadu odjeće? Skoncentriraj se na bitno Danijel! U redu... pidžama, pidžama, pidžama. Bože daj da ima spavaćicu jer nju bi zasigurno bilo lakše navući... dok bi ju u hlače i majicu vrlo lako mogao zapetljati. Za oči mu je zapeo već viđeni crni komad odjeće. Njegovi dlanovi u trenutku su se našli na crnim hlačama koje su bile donji dio njezine crne satenske pidžame.

One koju je nosila tu večer kada su... Isuse, je li joj uopće ikada vratio gornji dio? Da, njegovi dlanovi pronašli su i ostatak pidžame. Čekaj? Kad je uopće to napravio? Lice mu je oblilo rumenilo, a tijelo obuzeo bijes... Katarina! Naravno da je prčkala. Ona ju je vratila. Prenuo se kada se Sandra okrenula na leđa. Trebao je požuriti jer ovo što je radio sada zbilja više nije bilo u redu. Spavaćica. Napokon je pronašao ono što mu je trebalo. Komad odjeće u nježnoj blijedoj boji koju nikako nije mogao odrediti poput spasa mu se ukazao pred očima. Zgrabio ga je, pozatvarao netom napastvovane ladice i pohitao prema njoj.

A onda je zastao. Otkud da krene? Početnik. Svaka bi ga cura poželjela. Kako i ne bi kad je bio maher za žene koji je savladao sposobnosti zavođenja u istoj školi koju su pohađali Lloyd i Harry iz filma Glup i gluplji. Maher za žene i za haljine*. Ispravio se kada je napokon stigao do nje i zapitao se koji bi bio najjednostavniji način da ju oslobodi iz ovog čuda. Rezultat njegovog mozganja bila je genijalna zamisao kako bi ju, s obzirom na to koliko je uska bilo najlakše rasparati. Isuse, to njegov unutarnji Rollo izbija na površinu... podhitno mora prestati gledati Vikinge.

Nagnuo se nad nju, duboko udahnuo i shvatio kako mu se ruke tresu. Pičkica. Odignuo ju je od kreveta i zapitao se što bi bilo kad bi se sada probudila. Bi li se sjetila da ga je zamolila da ovo učini ili bi ga potjerala kao lopova uhvaćenog sa sefom u rukama. Srećom spavala je kao zaklana. A jedan pogled na nju dok je tako mirno spavala na njegovoj ruci kao da je čudom odnio sav nemir koji je još do maločas osjećao. Njegovi prsti su bez imalo muke, spretno pronašli put do patentnog zatvarača na leđima, baš kao što su, kao da im je to predstavljalo jedinu svrhu postojanja na ovom svijetu, bez ikakvog problema povukli tu praktičnu stvarcu niz njezina leđa.