OŽILJAK (završena)

Sjenke prošlosti

Ova profesoričina reakcija trgnula ju je iz dosadašnje pospanosti. I dok je rješavala nekakav zadatak vezan uz integrale, Sandrina koncentracija bila je usmjerena na njezino otežano disanje.

Zvuk koji je kreda proizvela kada ju je bacila na mjesto trgnuo je profesoricu koja je maknula ruke s glave usredotočivši pažnju na ploču. „ - Hvala ti Sandra, možeš sjesti."

„- Jeste li sigurni da ne želite izići na zrak?" Prije no što je odmahnula glavom, zahvalno joj se osmijehnuvši, zvono je označilo kraj školskog sata.

Dok su pola sata kasnije, ispijale kavu u obližnjem kafiću osjetila je Ritin udarac na koljenu. „ - Dobrodošla natrag! Kamo si odlutala?" Njezin upit bio je popraćen pucketanjem prstima ispred njenog nosa.

„ - Vi zbilja ništa niste primjetile na satu?" Zvuci mrmljanja i namrštene obrve dale su joj do znanja da vjerojatno nisu niti primjetile nedavno hiperventiliranje gospođice Kovačić, a kamoli došle do zaključka na kojeg ju je navodila njezina teorija zavjere. „Ovo mi je ispalo na satu!"

Obznanila je dok je razmicala šalice s ciljem da napravi mjesta za sliku obitelji Vidak kako bi im svima bila u vidokrugu. Uslijedilo je još namrštenih obrva, a onda je Laninim licem preletio  izraz spoznaje.

„ - Pa to je zvijer bez ožiljka!" Oduševljeno je ispalila uzimajući sliku kako bi je pobliže odmjerila dok su joj je tri para ruku bezuspješno pokušavala oduzeti. „Isuse moj, dvojica su!" Nastavila je Lana sa očitim zaključcima.

„ - Objašnjenje ne bi bilo zgorega, ha Sandra?" Marijana prokomentira isfrustrirano i dalje uzaludno pokušavajući dobiti sliku na uvid.

„ - To je slika obitelji Vidak koju sam našla u svojoj sobi, a profesorica je izgubila tlo pod nogama nakon što ju je vidjela..."

„- A ti misliš da je to bilo zbog slike? Možda je samo bila umorna, ipak je to bio sedmi sat..." Nije mogla poreći da je Marijanina pretpostavka imala logike, no njezinom nabrijanom istraživačkom duhu, nikako nije bila dovoljno uvjerljiva.

„ - Ne vjerujem... uostalom ta žena nam predaje već dvije godine. Jeste li ju ikada vidjele umornu? Luda je za svojim poslom!"

„ - Pa kad malo bolje razmislim, Sandra je u pravu... misliš da ga je poznavala?" Lana ju je podržala uzbuđeno, brade oslonjene na ruku i dalje zainteresirano promatrajući sliku. „Znam! Oduševljeno cikne. "Mora da su bili u vezi!"

Sandra osjetila kako žalac ljubomore bode njezino srce, a Rita je bila ta koja je proizvela bolni jauk. „ - Oprosti, nije bilo namijenjeno tebi!" Ispričala joj se Kika dok je njezin okomljen pogled bio upućen prema Lani koja je i dalje nastavila s nagađanjem. „ - A možda je bila s drugim bratom..." zahihotala se kad joj se kroz misao provukla perverzna ideja... "Hej! Što ako je bila s obojicom hahaha... vražija Kovačićka, tko bi rekao... Auu!!"

Sada je Lana proizvela bolni jecaj koji je bio posljedica udarca Kikine noge ispod stola.

„ - Pogodak, konačno!" Kliknula je Kika, uputivši joj znakovit pogled i pritom glasno srčući Cedevitu na slamčicu. Nakon što joj ju je Lana pokornog pogleda pružila, Sandra je otpuhnuvši vreli zrak koji joj je pritiskao pluća prihvatila sliku. „ - Ne znam u kakvom je odnosu i s kim od njih bila, ali sigurna sam da poznaje nekoga s te slike, a ja ću se potruditi saznati koga."

...

Srećom Danijel nije bio prisutan na ručku jer iskreno nije znala kako bi se ponašala u njegovoj blizini nakon sjemena sumnje koje je Lana danas posijala u njezinu dušu, a ono je brzo počelo klijati. Dojmovi sa današnjeg predavanja oteli su umor s njezinog tijela pa je ušavši u svoju sobu umjesto da ignorira nered i prevali se preko kreveta, isti odlučila pospremiti i pri tome se neprestano premišljala što da učini.