OŽILJAK (završena)

Pametniji popušta?

Marko je od siline udarca posrnuo i opsovao kada se njegova guzica prisilno prizemljila na hladan beton. " - Koji kurac!?" Izbezumljeno skočivši na noge protresao je glavom nastojeći povratiti vid dok se istovremeno držao za vilicu koja je bolno pulsirala.

" - Otkud ti pravo Marko? Otkud ti jebeno pravo da uopće pomisliš na to da mi ne kažeš takvo što, a kamoli da o tome šutiš četiri godine?!" Njegov glas je zatutnjao kroz vrt. Protrljavši masnicu u nastanku, Marko ga je smeteno pogledao.

" - Dao sam ti riječ jebeni idiote!" Ljutito mu je odbrusio, na što je Mihael izgubio i zadnju trunku razuma.

" - Nisi to smio kriti, dovraga, nisi ni svjestan u kakvu si opasnost doveo to nevino stvorenje!" Marko mu je prišao unijevši mu se u facu. " - Ok, reci mi što bi tvoja nepromišljena guzica učinila da sam ti rekao za dijete?" Odriješito mu je uputio pitanje od kojega je njegov bijes naglo izgubio nekoliko kilograma.

" Odgovori mi na pitanje!!" Naredio mu je dlanovima ga lupnuvši u prsa tako snažno da je od siline udarca izgubio dah... i povratio razum.

Halapljivo hvatajući zrak, šakom je pritiskao kožu iznad srca. Spoznaja mu je u tom trenu opalila snažnu pljusku. " - Vra - tio b - ih se." Snažno se nakašljao kako bi povratio moć razumljivog govora i zahvalno pogledao pobjesnjelog šupka koji se nalazio pred njim. " - Da sam znao vratio bih se." Teško izdahnuvši spustio je dlan na Markovo rame.

" - A što si mi rekao onu noć kada si pobjegao?" Mali seronja je bio uporan. Sada ga nije mogao ni pogledati u oči. " - Rekao si mi da moraš nestati dok ne otkriješ istinu i da moram učiniti sve da zaštitim Sandru, rekao si da mi vjeruješ da ću učiniti sve što je u mojoj moći kako njoj ne bi pala ni dlaka s glave i da će ako ti kročiš nogom na ovaj prag vaši životi ponovno biti u opasnosti."

"Reci mi onda što sam trebao učiniti? Poslati ti sliku ultrazvuka putem instagrama? Ne možeš ni pomisliti koliko sam puta došao u takvo iskušenje! Prvi put kada sam je vidio u rodilištu, drugi put za njen prvi rođendan, zatim je došlo vrijeme za prvi dan vrtića. Ali što bi ti onda napravio? Za koliko bi se pojavio na Sandrinom pragu?" Razočarano je odmahnuo glavom.

"Znaš što?Zajebi to, najviše od svega me boli to što si ovako postupio, a ja živim s uvjerenjem da mi vjeruješ? Zar doista misliš da bih dopustio da im padne dlaka s glave? K vragu sve, poslušao sam te i nisam te zvao sve dok sam je sam mogao držati pod kontrolom, ali onda je nekidan iz vedra neba odlučila kako je kucnuo čas da se doseli ovamo i ja se više nisam mogao boriti, više ništa nisam bio kadar napraviti, više me nije slušala i... jedini način da je spriječim bio je da te pozovem... što sam drugo mogao učiniti? Reci mi što sam trebao učiniti?"

Marko je nemoćno klonuo očito uzaludno iščekujući odgovore na bezbroj pitanja koja su mu se vrzmala u glavi kroz ove godine. A onda se dogodilo nešto što ne bi očekivao ni u najluđim snovima. Snažan muški zagrljaj dao mu je odgovore na sva netom postavljena pitanja. Osjetio je ono što mu ovaj seronja nije mogao objasniti riječima... povjerenje, zahvalnost i naposljetku... prijateljstvo.

"- Marko molim te oprosti ... nikada nisam mislio da ću ovo reći, ali nedostajao si mi kicošu... i ono najbitnije od svega, iako možda izgovoreno malčice prekasno... ali hvala ti... na svemu!" Već u sljedećem trenutku cmoljili su kao par sredovječnih tetkica.

A onda je Markova šaka prekinula emotivan trenutak niotkud doletjevši u njegovu facu. " - Nema na čemu, seronjo." Podlo se osmijehnuo, zadovoljan jer mu je uspio vratiti milo za drago. " - A ovo ti je zato da imaš razlog za plakanje." Nacerio se dok mu je pružao ruku kako bi mu pomogao da ustane.