~Nobody's P.O.V
Celu noc je proveo razmisljajuci o njoj. Nije mogao da zatvori oci, jer bi mu se tad pojavilo njeno povredjeno lice pre nego sto je otisla od njega. Svaka njena rec se motala po njegovoj glavi iznova i iznova kao neka pokvarena kaseta.
I nije je krivio sto mu nije verovala i sto je mislila da je on samo iskoristavao i da je ona samo jos jedna u nizu. Kad bi samo znala da je ona bila jedina u nizu.
Lagao je i krio od nje puno stvari za koje, kad bi ih ona saznala, nikada ne bi bila sa njim ponovo. Sigurno bi ga ostavila.
Ali i sada ga je ostavila, tako da nikada nece saznati te stvari iz njegove proslosti, koje ga jos uvek prate i u sadasnjosti.
Te stvari su krive za to sto je on povredio i sto on sada ne moze da spava. Te stvari su krive sto je ona otisla i sto je on izgubio najvredniju stvar koju je imao. Sto je izgubio nju.
I nikada si nece oprostiti zbog toga.
Sada mora da je ostavi da nastavi zivot bez njega u njemu, ali ne moze. Srce mu to ne dozvoljava. Njegova ljubav prema njoj mu to ne dozvoljava. Sve uposmene koje imaju zajedno mu to ne dozvoljavaju. I zato nece dozvoliti da je izgubi zauvek. Pokusat ce da je vrati, da joj objasni sve, pa makar to znacilo da rizikuje i njen i njegov zivot.
On je njegov zivot vec stavio na rizik kada tog dana nije uhvatio njenu ruku i rekao joj 'Ostani'. Kada je pustio da izadje iz njegovog stana i iz njegovog zivota.
I sada gleda u sve njene slike koje je imao i priseca se trenutaka u kojima su te slike nastale. Mali, ali bolan osmeh zaigra na njegovom licu pri svakoj slici koju vidi.
Niko ne zna koliko ga srce trenutno boli i koliko mu fali u ovom momentu.
Nije mogao vise da gleda njene slike, jer mu je svaka zabijala novi noz u srce i nije mogao to da izdrzi.
Zatvorio je laptop i bacio ga na kauc sto dalje od njega kao da ce mu to pomoci da namali bol koju oseca.
Zvono na vratima ga je trglo iz misli i skocio je sa mesta na kojem je sedeo.
Mozda je ona, pomisli dok hoda prema vratima.
Otvori vrata nadajuci se da ce iza njih videti njeno prelepo lice, ali mu se nada srusi poput kule od karata kada umesto nje ugleda Harry-a. (well, hello styles)
"Hej, Harry." izgovori nevoljno i razocarano, okrene se i udje u dnevni boravak, ostavljajuci Harry-a da zatvori vrata i udje u stan.
"I meni je drago sto te vidim." kaze mu Harry sarkasticno na sta on samo prevrne ocima i ne kaze nista.
"Kada si se zadnji put pogledao u ogledalo?" upita ga Harry ubrzo i Liam ga zbunjeno pogleda.
"Zasto?" pita Liam, a Harry na to podigne obrvu.
"Zato sto izgledas kao jebeni zombi, covece." odgovori mu Harry i on samo slegne ramenima.
Znao je da izgleda katastrofalno, ali sada kada nje nema to ga uopste nije zanimalo.
"Idi sad, umij se i istusiraj se, onda se spremi i idemo na bazen." kaze mu Harry.
"Ne zelim da idem nigde." kaze mu Liam gledajuci u zatvoreni laptop na kaucu.
Koja je poenta ici negde i zabavljati se, kada ona nece biti pored njega?
"Nisam te pitao dali zelis ili ne, nego sam ti rekao da idemo i ne prihvatam ne kao odgovor." kaze mu Harry i Liam prevrne ocima, jer zna koliko Harry moze da bude tvrdoglav i da nece odustati dok on ne kaze da.

YOU ARE READING
The Heart Wants What It Wants(Liam Payne)
Fanfiction"There's a million reasons why I should give you up, But the heart wants what it wants..."