College [h.s.]

0.8

(Oprostite na grrškama svakakve vrste..pustite glazbu sastrane bit će bolji doživljaj)

Oboje su pogledali prema meni. 

"Što je bilo? Jel te nešto boli? Tori?!", Zayn mi se prebližio. I počeo me tresti. 

"Kako sam to mogla zaboraviti!", jače sam se zaderala. "Zaboraviti što?", Harry me pitao.

"Pa danas mi ide avion!"

"Kakav avion? Tori ti si svijesna da nema šanse da odeš nekamo, zar ne?", Zayn se nasmijao, a ja sam bila ozbiljna kao smrt. Mislim da nikad zapravo nisam bila ozbiljnija.

"Ne, ne, ne i ne! Ja stvarno moram ići!!", počela sam odgurivati Harryja ali me nije htio pustiti. Derala sam se na njim..vrištala! Harry me čvrsto držao i nije me htio pustiti..koji je njemu?!! Ja moram ići, zašto me ne žele pustiti?!?!

"PUSTI MEE!!", oboje sam ih odgurivla dok su me pokušavali smirivati. 

"Hej, hej Tori!", Zayn me dozivao i pokušavao mi uhvatiti pogled dok sam ja odmahivala glavom ne želeći ga ni pogledati! Cijela sam se borila..rukama i nogama, ali su jednostavno bili presnažni za mene!

"PUSTI ME! MORAM IĆI!", udarala sam ga i rukama i nogama. Osjećala sam se potpuno izgubljeno! Sve mi se u glavi pomješalo i još malo pa sam potpuno izgubila pojam o sebi. Jedino što sam znala je to da moram ići Edwardu i da me on treba! Više nego ikada prije!

"Smiri se Tori! Pogledaj me!"

"Moram ići!", moj glas se stišavao i više nisam bila toliko jaka. Tijelo mi se umorilo..i jednostavno sam planula. Suze su me obuzele i nisam ih mogla zaustaviti.

"Jesi dobro?", polako sam klimnula glavom i spustila čelo na Harryjevo rame. Tijelo mi je bilo pre teško. Čula sam kako se Zayn iza mojih leđa nakašljao ali sam ga ignorirala.

"Ovaj, ostait ću vas same.", pokupio je stvari i tiho napustio sobu te zatvorio vrata..mislim da ću plakati, jako! 

"Jesi dobro?", nisam ništa odgovorila samo sam se pritisnula uz njega. Isto to pitanje me pitao Zayn prije nekoliko sekundi, ali dobro.

"Pogledaj me.", pokušao me odmaknuti od sebe, ali znam da trenutno izgledam kao strašilo. To i sama mogu 'osjetiti'. Nisam mu dala da se odvoji od mene,već sam ga samo držala dok se sve od prije nakupljalo u meni.

"Hej, hej..bit će sve u redu", iako ga nisam htjela pogledati u oči samo zbog mog trenutnog stanja na licu, i ovo je bilo dobro. 

"Starno hoću plakati,jako.", zagrlila sam ga natrag i stisnuo me uz sebe. 

"Držim te.", 'zakopala' sam mu lice u vrat i pustila da suze izlaze. Nikad nisam ni mogla zamisliti da će me direktor škole tješiti dok ja plačem. Što se događa u mom životu?

Postala sam jako plačljiva u zadnje vrijeme i samo nekoga grlim, a obitelj oko mene je u komi i leži u bolnici. Još nešto najgore je da ga ne mogu posjetiti...

"Tori.", naslonio je obraz uz moj i pritisnuo ih zajedno. Osjetila sam malenu bradu na svojoj koži. Zapravo mi je pasalo kad me malo grebe. Skrenulo mi je pažnju od svega. 

"Oprosti.", mumljala sam i prislonila usne uz njegov obraz i tako ih držala. Jako je godilo. 

"U redu je.", rekao je. Samo smo mirno sjedili ja u njegovom zagrljaju dok me grlio oko leđa. Tišina oko nas je bila ugodna. Lagano sam zatvorila oči i uživala u njegovom mirisu. Duboko sam disala kako bi ga sve više osjećala. Iako mi je već napunio nosnice željela sam ga još.

Ni sama ne znam koliko je prošlo od početka školske godine. Možda oko 2 tjedna i od kad sam prvi put vidjela Harryja. To je bilo prvi tjedan škole. I još se uvijek sramim što sam prvi tjedan škole bila poslana direktoru.