College [h.s.]

2.3

Harryjev auto se zavustavlja pred već meni jako poznatom kućom, ako se to tako uopće može nazvati. Bolje je opisuje vila ili dvorac, samo puno modernije. Mislim da se baš nikada neću naviknuti na Harryjevo bogadatvo i sve te stvari koje ima. Pa nakon toga sva ta posluga i čistaćice.

Ja nikad u životu nisam imala priliku vidjeti sve te stvari koje mi je Harry do sad omogućio da vidim. I sad ne znam je li to dobra ili loša stvar. Ali pokušavam gledati samo one pozitivne stvari, ali mi jednostavno ne mogu promaknuti i one lošije strane.

Suvozačeva vrata su se otvorila i ja sam polako izašla dok sam po deseti put pregledavala prirodu oko sebe. Harry se danas čini zamišljenim i ne želim ga umarati svojim napornim pitanjima. Zalupio je vratima i uzeo moju torbu u koju sam utrpala nešto osjeće za sutra. Iskreno sam se zabrinula kada mi je rekao da mogu ponijeti malo više stvari tako da ne moram svako put nositi posebnu odjeću i opet me to zbunilo. Je li to dobra stvar ili ne? Ali nisam htjela prigovarati nego sam ga slušala i stavila koju majcu više.

"Mislio s da ostaneš par dana kod mene. Kako ti se to čini?", pitanje me zateklo, to neću lagati. Ostati nekoliko dana s Harryjem? To zvuči loše, najiskrenije.

"Mislim da je to loša ideja Harry.", odgovorila sam.

"Zašto?", zatvorio je vrata njegove sobe. Približila sam se krevetu i okrenula prema njemu dok je on i dalje stajao pokraj vratiju s ruko na kvaki.

"Zar nije dovoljno čudno da provodim dane kod tebe Harry? Mislim Bella će shvatiti da me nema više od jedne noći. Nastat će panika, ne znaš kako ona zna podići paniku. Još će i pozvati roditelje i onda-"

"Tori ako ne želiš, samo kaži neću ti ništa. Samo sam dao prijedlog.", nasmijao se. Skinuo je viječni crni sako i stavio ga preko stolice koja se nalazila uz zid malo dalje od vratiju.

"Znam.", tiho sam rekla. Spustio je moju torbu na pod porkaj stolice.

"Neću te prisiljavati da radiš ono što ne želiš. Tako da ne moraš ostati ako ne želiš Tori.", objasnio je.

"Nije da ne želim Harry. Želim.", priznal sam i obrazi su mi pocrvenjeli. Sama pomisao da ležimo na krevetu, ja u njegovoj majci dok njegovi prst prolaze po meni želim ostati.

"Samo...", slegnula sam ramenima.

"Bojiš se?", zabrinuto je pitao i došao do mene. "Tori obećao sam ti da te neću povrijediti, znaš da te neću povrijediti kao i onaj gad.", stavila sam mu dlanove na prsa te ga lagano odgurnula.

"Ne bojim se Harry.", uvjerljivo sam mu rekla. "Samo se brinem. Znaš, što ako netko dozna Harry. Oboje se možemo pozdraviti s svime što imamo. Mi smo 5 godina razlike, a što je najgore ja sam učenica, a ti direktor škole koju pohađam. Što ako mediji nešto doznaju? Doslovno će nas sravnati sa zemljom."

"Imam skupe odvjetnike, tako da se to ništa neće dogoditi.", to je njegov izgovor? On ne može protiv zakona kako god bio bogat i uspješan. Uzdahnula sam.

"Samo zaboravi da sam išta rekla.", sjela sam na krevet.

"Što sam sad krivo rekao?"

"Zar ti ne vidiš što se događa?!", skupila sam obrve. Ne znam jel' on to stvarno ne vidi ili samo sve to gura sastrane. Ako radi ovo drugo nitko neće proći dobro.

"Harry, uhg! Tako si...ugh, djetinjast!"

"Dobro, sad kada smo zaključili da sam djetinjast, možemo raditi nešto drugo osim sjediti tu i samo sjediti?", udahnula sam. Imam ja nekoliko ideja što bismo mogli raditi. Mislila sam u sebi i nasmijala sam se svojim mislima. Harryjevo društvo stvarno loše utječe na mene.