College [h.s.]

2.5

*Oprostite što je ovakav nastavak kakav je ispao, ali ja sam još uvijek bolesna i to sam jedva napisala je jedva osjećam prste xx*

Svako malo pogledavam kroz prozor. Roditelji i Edvard bi trebali stići svaku minutu. Još jučer kada ih je Harry zvao zbog hitnog sastanka odmah su rekli da će doći prvim letom.

FLASHBACK

Sve mi se čini kao da je prošlo dva sata od kako je Harry izašao i ostavio me s Chloe. Zavalila sam se u njegovu stolicu i cupkam nogom. Gledam ravno u čašu koja je prije nekoliko minuta bila napunjena vodom. Sve dok je nisam od čekanja i dosade da se Harry vrati popila. Mogu osjetiti Chloin pogled preko stola.

"Možeš li molim te prestati gledati u mene?", kroz zube je rekla i okrenula se prema njoj.

"Zašto se ponašaš tako?", izgledala je kao da joj je dosta svega. To nije ono što bi trebao značiti njen izraz lica jer je ona dovela i mene i nju i Harryja i moje roditelje i Edvarda u sve ovo. Zar se jednostavno nije mogla držati po strani...cijeli život?! Sad već znam što slijedi: moja mama će poludjeti i rastavit će se, Edvard će se doživotno ljutiti na oca, a odnosi između moje obitelji i Chloe neće biti nikakvi. Kao i do sada. Sve mi se čini kao da je došla samo da nas sve posvađa i ništa drugo. E, pa i uspjet će.

"Ne želim pričati s tobom, shvati to.", promrmljala sam i vrata su se otvorila. Harry je ušao unutra i zatvorio vrata za sobom. Gurnuo je mobitel u stražnji džep uskih, crnih hlača i približio se.

"Stići će sutra.", klimnula sam glavom.

"Tori mislim da bi se trebala ići odmoriti u sobu. Ja ću ti opravdati sate koje ćeš propustiti.", okrenuo se na petama prema meni.

"I nakon ovog svega moramo razgovarati s Jansonom. Možeš ići.", ali i dalje sam sjedila na njegovoj stolici.

"Ne želim razgovarati s profesorom Jansonom.", namrštila sam se i on me samo pogledao. Tek sam sada shvatila kako Chloe pomno prati naš mali razgovor. Uopće sam je izbacila iz glave.

"Moraš! A sad, soba.", prevrnula sam očima i ustala. Samo sam hladno prošla pokraj Chloe.

"Poslije ću doći do tebe.", Harry me uhvatio za ruku i povukao prema sebi. Otisnuo mi je poljubac na čelo.

"Pobrini se da se ona ne izbrblja o nama.", klimnuo je glavom i ja sam izašla iz ureda namjerno lupajući vratima. Ispred njegovog ureda, u čekaonici, još su uvijek bile studentice. Val ljubomore je prošao kroz mene. Udahnula sam i na trenutak stala. Čime sam ja zaslužila Harryja?

END OF FLASHBACK

Trznula sam se na poznati zvuk mobitela. Izadila sam ga iz džepa i pogledala tko me zove. Harry. Duboko sam udahnula i izdahnula pa se javila. 

"Tu su.", nije mi dao da ništa progovorim. To je bilo prvo što sam čula kada sam se javila. A nakon toga. Bip, bip, bip. Obukla sam kožnu jaknu i krenula u Harryjev ured. Mogu osjećati kako mi se ruke tresu, a nervoza mi se širi tijelom.

Izašla sam iz sobe i zaključala vrata za sobom te ključ stavila u džep jakne. Htjela sam brzo, ali opet što sporije doći tamo. Kad sam se penjala po stepenicama, to mi se činilo kao cijela viječnost. Pokucala sam na već poznata vrata. Harryjev ured. Glasno Naprijed je bilo dovoljno da mi se ruke još više tresu. To je to. Otvorila sam vrata. Na bijelim stolicama su sjedili mama i John, a Edvard je bio naslonjen na bližnji zid. Ali pažnju mi je provukla Chloe. O sad je još i tu?! Najbolje je da je pozovemo na svako obiteljsko okupljanje plus Božić! Namrštila sam se i pogledala mamu. Uskoro će sjediti tu i biti sva u suzama. Johna sam preskoćila jer mi je pogled odlutao do Edvarda.

Leđima je naslonjen na zid s prekriženim rukama na prsima. Zatvorila sam vrata iza sebe i pogled mi je prošao još jednom po prostoriji i zastao na Harryju. Ustao je s svoje stolice i vješto zakopčai gumb na sakou jednom rukom. 

"Mislim da možemo početi.", klimnula sam prema njemu. "Gospođice Samuels mislim da bi vi trebali započeti.", Chloe se trznula. Nasmijala sam se sebi u bradu. Harry se povukao i dao mi prostora.

"John, mama i Edvard.", Okrenula sam se prema Johnu. "Kćeri što se događa?", ustao je s stolice.

"Na koju točno kćer misliš?", okrenula sam se prema Chloe. Ona je samo spustila pogled, a John se okrenuo prema njoj.

"Ne razumijem.", opet se okrenuo prema meni. 

"Zar je ne propoznaješ John?!", kroz zube sam rekla dok su se suze nakupljale u mojim očima. Naslonila sam se na Harryjev radni stol.

"Victorya.."

"Ona je tvoja kćer John.", mama je stavila ruku na usta kako bi spriječila krik koji joj je izašao iz usta. Mogla sam vidjeti Edvarda kako bolji u Chloe bez prestanka. Tada se odslonio od zida i čvrsto stajao na podu s šakama u pesnicama.

"Što?", on je ustao.

"Ne možeš poreći John!", nagnula sam se prema njemu. "Znaš kako se preziva?!"

"Chloe Samuels", okrenuo se prema njoj dok se Chloe samo izletjela van ostavljajući otvorena vrata. Moje tijelo se natrag naslonilo na stol.

"Što?!", glas moje majke je ispunio prostoriju. "Što se ovdje događa Johne?! Je li to istina?!", okrenula se prema njemu, a mene su obuzele emocije. Edvard je izletio van. Kada je otac ostao šutjeti, mami su suze padale bez prestanka te je i ona izletjela van, a ta-John za njom. Ostala sam sama s Harryjom.

"Tori, jesi li dobro?", njemo sam gledala u njega i lagano klimnula.

"Samo...ne znam.", skrenula sam pogled. "Misliš da sam napravila dobru stvar?", uzdahnula sam.

"To ćemo tek vidjeti na kraju malena.", uhvatio me za ruku i lagano je stisnuo. Svjesna sam da me sada neće ni zagrliti ni poljubiti, a mislim da je razlog jasan. Kad bi nas moji roditelji uhvatili nebi bilo dobro.

"Harry?"

"Da?"

"Mogu večeras kod tebe ostati?", cijeli tjedan nisam bila kod njega i to mi sad užasno nedostaje. Nedostaje mi da ga mogu poljubiti i zagrliti kad hoću. Kad spavamo na njegovom krevetu. Zajedno i zagrljeni.

"Naravno Tori.", poklonio mi je topli osmjeh.

"Mislim da bi trebala provjeriti mamu.", klimnuo je glavom i poljubio me u glavu. "Idi.", nježno me pogurnuo prema naprijed i tada sam osjetila nešto toplo na stražnjici.

"Harry!"

"Jedva čekam večeras.", namignuo mi je.