College [h.s.]

4.6

Harry's POV

U hodniku me već čeka doktor. Mlad je i izgleda kao da nema pojima što radi, iskreno.

"Je li sve u redu s njom?", pitam.

"Ima malu veću ozlijedu na glavi, ali nema potres mozga i imala je zato sreće. Znate možda u što je udarila?", podigne pogled s papira na mene.

"Ne, nisam bio s njom u tom trenutku. Ali, isto tako ste to mogli pitati nju.", oštro kažem. On se nervozno nasmije pa slegne ramenima. "A tko je bio s njom?", pita i opet spušta pogled u soje papire.

"Moja majka i njezina dadilja.", ravnodušno kažem. "U redu pitat ću vašu majku."

"Kad ćete je pustiti?"

"Za dva dana najmanje, moramo napraviti još neke pretrage i uvjeriti se da je sve u redu", kimnem, okrenem mu leđa i odem do čekaonice gdje je mama, očuh, Ana, Gemma i Tori. Kad se pojavim Gemma prva skoči s stolice i priđe mi. Čvrsto me zagrli.

"Hej, ne puštaju nas unutra, je li sve u redu s njom?", pita. Pet pari očiju gleda baš u mene.

"Da, sve je u redu Gemma. Pustit će vas kada je pregledaju.", odmahne se od mene. Sjednem pokraj Tori i uhvatim joj ruku u svoju. Izgleda zabrinuto.

"Kako se ti osjećaš?", pita. Uvijek zna podstaviti pravo pitanje. Nasmiješim se i slegnem ramenima.

"Ne znam."

"Bit će dobro, vidjet ćeš.", nasmije se.

"Znam. Samo sam sretan da nije nešto ozbiljno.", puhnem i tek se onda sjetim: "Jesu li ostali otišli?", kimne glavom.

"Da, Gemma i ja smo to sredile, ali nemoj se sada za to brinuti.", reče. "Hvala, obećajem da ću ti se iskupiti za ovakav bezvezan dan.", uhvatim joj ruke i poljubim je u čelo. Čekaonica ostaje tiha. Svi imaju spuštene glave i čekaju vijesti doktora.

"Idem si po vruću čokoladu...", Tori ustane i protegne se. "Želiš li i ti nešto?", pita me. Glasni koraci su postali sve bliži i doktor je ušao u čekaonicu s nekakvim papirima. To nije bio onaj neiskusan doktor od prije i drago mi je zbog toga jer ovaj izgleda puno iskusnije i kao da zna što radi.

"Allie Styles?", brzo se dignem s stolice i približim se doktoru.

"Ja sam otac.", nakašljem se. Ostali se okupe oko mene i čekaju novosti. Doktor igleda starije. Nekoliko sjedih lasi kose mi daju do znanja da ima oko 45 godina. Naočale su mu spuštene do vrha nosa.

"Ja sam doktor McCall, doktor vaše kćeri.", pogleda nas sve, pa nastavi. "Sve je u redu, nema nikakvih posljedica i nema vidljivih oštećenja na mozgu i sutra može kući.", kamen mi padne sa srca. "Smijemo li je vidjeti?", pitam. Doktor McCall nas oštrije pogleda: "Nebi bilo dobro jer se mora odmarati, tako da bi je samo najbližnji mogli vidjeti.", pogleda na mene i jasno mi je da misli i govori da samo roditelji, to jest ja. Kimnemo glavom dok nam okreće leđa i odlazi. Tiho udahnem i prođen kroz kosu, rasčupavajući je više nego što je i prije bila. 

"Idi k njoj Harry.", Gemma me pogurne, i ja napravim nekoliko koraka unaprijed. Mama mi da njezin plišani medvjed u ruke i potapša me po ramenu. Upitim lagani smješak Tori prije nego što se uputim prema njezinoj sobi. Čvrsto stisnem medvjedića u rukama i uđem u sobu. Allie spava skupčana u jedan kut kreveta, kosa joj pokriva pola lica. Sjednem na stolicu koja stoji pokraj kreveta i nagnem se kako bi joj vidio lice. Maknem joj kosu s lica i ona se probudi. Nekoliko puta trepne i zadrži pogled na meni. "Tata?"

"Tu sam.", lagano se nasmijem i stavim joj kosu iza uha. Ona ostaje tiho. "I gledaj što sam ti donio.", pružim medvjed prema Allie i ona ga uzme u ruke. Stavi ga ispod deke i zagrli ga. "Da li te boli nešto?", pitam