College [h.s.]

1.5

"Mislim da bi trebao govoriti te ženske riječi.", nasmijala sam se i on mi se pridružio. Na njegovim obrazima su se ucrtale male rupice. Aw!

"Kako slatko. Harry ima rupice.", kaži prstom sam ga ubola u obraze.

"Da, to je tako slatko.", sarkastično je rekao i nasmijao se.

"Ja mislim da je to stvarno jako slatko.", poljubila sam ga u obraz. Pa drugi.

"Ako ti tako misliš..", podignuo je obrvu.

"Mislim da bi Allie bolje stajale.", slegnula sam ramenima. Ne mogu ni zamisliti koliko bi to bilo slatko. Malena djevojčica duge smeđe kose s malim, slatkim rupicama. Ali onda je tu Harry. Ugh!

"Ona i ima rupice Tori.", oh!

"No dobro..", prevrnula sam očima. Odjednom je ustao iz kreveta. Ide? Opet? Baš sam se sad navikla na njegovo društvo.

"Dođi.", pružio mi je ruku. Zbunjeno sam je pogledala.

"Kamo?", namignuo mi je kao odgovor i zagonetno mi se nasmješio.

"Želim ti nešto pokazati.", prihvatila sam njegovu ruku s osmjehom. Volim iznenađenja.

"Samo moraš javiti roditeljima da nećeš biti u sobi cijeli dan.", rekao je kad je oblačio svoj crni sako.

"Cijeli dan?", tek je jutro. Koje to magično mjesto gdje se mogu izgubiti na cijeli dan.

"Da. Ajde, ajde.", požurivao me. Uzela sam mobitel i napisala kratku poruku mami da me nema u sobi cijeli dan. A nakon toga na mali papirić i Belli. Ona mi je jako sumnjiva zadnjih dana. Uopće nije u sobi. Nije valjda da je našla dečka ili kako bi to ona zvala muškog prijatelja.

Uzela sam hlače i majcu kratkih rukava te se otišla preobući u kupaonicu dok me Harry nestrpljivo čekao u sobi. Jako je uzbuđen tako da sam ja još više. Uzela sam mobitel, novčanik i ostale stvari te ih strpala u torbicu. Ni ne znam što mi treba.

Doslovno me vukao kroz hodnik do njegovog auta. Ne trebam vam valjda napomenuti kakav auto ima. On je puno bogatiji nego što sam mislila i to me počelo zabrinjavati iz nekog razloga. Otvorio mi je vrata crnog Range Rovera i kad sam ušla auto je mirisao po njemu. Svezala sam pojas i čekala da on uđe u auto. Upalio je auto i krenuo.

Već se vozimo oko pola sata ako ne i više. Došli smo na drugu stranu Seattla. Cijelo vrijeme mi je bio taj neki osjećaj u trbuhu. Naslonila sam se na sjedalo i gledala kroz prozor.

Sve mi je postajalo mutno i moje su se oči polako zaklapale. Ovo me izmoruje. Osjetila sam ruku na bedru i naglo sam otvorila oči.

"Hej.", prošao je rukom gore dolje. "Mislio sam da si zaspala..", govorio je ali je i dalje bio usredotočen na cestu. To samo on može.

"Da..", izdahnula sam.

"Ajde zaklopi oči Tori.", sa zadovoljstvom sam ga poslušala i zaklopila oči. Polako je upalio neku laganu pjesmu i moje se tijelo prepustilo.

(..)

Osjećam kako automobil staje i polako protrljam oči. Nedamski zijevnem ne stavivši ruku preko usta.

Pogledam oko sebe i vidim Harryja. Gleda me.

"Dobro jutro.", nasmije se i ja se posramim. Bože molim te da nisam nešto pričala i snu.

"Koliko još?", pokušavam se rastegnuti koliko mi pojas dopušta.

"Sad smo tu.", baš u tom trenutku se zaustavi i ja pogleda oko sebe. Ispred nas je ogromna kuća s velikim dvorištem.